Do infekcije dolazi u onim sredinama koje pogoduju širenju zaraze, a to su one gdje ljudi žive u skućenim zajednicama sa slabom prehranom i lošim higijenskim uvjetima
Nakon osnovnih podataka koje smo naveli u prvom članku o tuberkulozi, danas ćemo govoriti o simptomima, dijagnostici i liječenju te jasno i o prevenciji.
Najveći rizik imaju one osobe koje dođu u kontakt s osobama koje imaju aktivni oblik TBC-a.
Treba navesti i ponoviti da do infekcije Mycobacterium tuberculosis dolazi u onim sredinama koje pogoduju širenju zaraze, a to su one gdje ljudi žive u skućenim zajednicama sa slabom prehranom i lošim higijenskim uvjetima. Ovdje bih naveo i dva primjera koja sam osobno doživio.
Prvi se događa u Sarajevu za vrijeme rata. Mlada zdrava ženska osoba, medicinska sestra, pokazivala je opće simptome, slabost, umor, s nešto povećanom temperaturom. Na početku smo mislili da je to rezultat općeg stanja koje sa sobom donose teški ratni uvjeti. Tek naknadno je ispitivanjem sputuma utvrđeno da ima pozitivan nalaz na bakteriju tuberkuloze. Tu možemo naglasiti dva bitna elementa. Prvi je ratno stanje, oslabljen imunitet, neadekvatna prehrana, stalni stres (i tako 4 godine), a drugi je da su kod nas dolazili mnogobrojni ranjenici koji su bili pothranjeni, anemični, sa smanjenim obrambenim mehanizmima i, naravno, s teškim oblicima šoka od ranjavanja.
Drugi primjer je iz centra za transplantaciju u Innsbrucku gdje sam bio boravio. Čitava vizita na čelu sa šefom klinike je dugo vijećala što se događa s pacijenticom koja je transplantirala bubreg i koja pokazuje znakove infekcije nepoznatog uzroka. U razvijenom svijetu je pojava TBC-a bila skoro nepoznata. Pošto sam ja došao iz „nerazvijenih krajeva", moja opaska je bila da se možda radi o TBC-u. Moram priznati da su me nakon te izjave svi gledali kao čudo. Naknadnom analizom potvrđena je dijagnoza. Radi pojašnjenja treba navesti da transplantirani pacijenti uzimaju lijekove koji smanjuju imunitet radi očuvanja funkcije transplantiranog organa.
Standardni simptomi (koji se danas rijetko pojavljuju u kompletnoj formi) su: kašalj, umor, smanjenje tjelesne težine, noćno znojenje i krvavi ispljuvak. Tu se još mogu navesti i blago povećanje temperature, otečene limfne žlijezde, bolovi u prsima i zglobovima, proljevi, problemi sa sluhom.
Naime, želim naglasiti da bi današnji liječnici prilikom pregleda pacijenta trebali imati u vidu i ovu mogućnost (TBC) jer smo to dosta zanemarili.
Nakon toga idu ostale dijagnostičke metode koje se sastoje u dobroj anamnezi, pregledu pacijenata. Tu se već slušalicama mogu čuti određene promjene. Slijedi RTG pluća i sve ostale suvremene metode. Jasno da će se točno utvrditi dijagnoza pronalaskom Mycobacterium tuberculosisa u sputumu.
Ponekad imamo slučajeve koji nisu čisti klinički, ali treba i dalje misliti na atipični oblik TBC-a.
Današnja terapija je poznata i treba se provoditi u bolnici i nastaviti kod kuće. Terapija je duga i treba se ozbiljno shvatiti i uzimati redovno.
Prevencija su cijepljenje i opće mjere održavanja zdravlja.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na: [email protected]
