Naša čitateljica S.S. imala je prometnu nesreću još u rujnu 2005.g. Vozilo je bilo teže oštećeno, popravljeno u ovlaštenom servisu, račun poslan jednom osiguravajućem društvu, kod kojega je štetnik imao osiguranje od automobilske odgovornosti. No, do danas nije primila nikakvu odluku osiguratelja, osim što joj je pismeno priopćio referent koji rješava štete da čekaju izjavu svoga osiguranika. Pita se do kada će čekati i , pošto je čula , odnosno čitala, za neke nove rokove u kojima osiguratelj mora riješiti predmet, što je s njezinim i vrijedi li to i za nju .Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOUP), objavljen je u Narodnim novinama broj 151/05 od 23. prosinca 2005. g. Taj Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2006.g. On predvidja (čl. 12. st. l. ZOUP) točno odredjene, skraćene rokove, u kojima osiguratelj kod kojega štetnik ima osiguranje od odgovornosti za štetu uzrokovanu uporabom vozila, dužan riješiti odštetni zahtjev: ako se radi o neimovinskoj šteti (smrt, ozljede..) rok iznosi 30 dana, a ako se radi o imovinskoj šteti (kao što je to oštećenje vozila u slučaju naše čitateljice ) 14 dana. Ovi rokovi su uvedeni po uzoru na rokove koje imaju direktive Europske unije, ali su znatno kraći od onih iz Direktiva. Rok se računa od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U tim rokovima osiguratelj mora ili a) dati obrazloženu ponudu za naknadu štete, što znači da oštećenome mora ponuditi iznos odštete uz obrazloženje zašto nudi to što nudi; ova obveza osiguratelja postoji ako su odgovornost za štetu i njena visina nesporni; ili b) dati oštećenome utemeljeni odgovor, uz obrazloženje zašto njegov zahtjev nije osnovan odnosno zašto ga ne može riješiti; prema ZOUP ova mogućnost stoji osiguratelju na raspolaganju ako su odgovornost ili visina štete sporni . Kao što vidimo položaj oštećenih prilično je poboljšan odredbama novoga ZOUP. Nažalost, odredbe novoga ZOUP ne odnose se na slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu, dakle, ne odnosi se ni na slučaj naknade štete naše čitateljice , jer je nezgoda bila u rujnu 2005.g. Za nju vrijede odredbe bivšeg Zakona o obveznim odnosima o naknadi štete: taj Zakon nije propisivao formalne rokove u kojima osiguratelj ili štetnik mora platiti naknadu učinjene štete. Iz konteksta zakonskih odredbi pak može se zaključiti da naknada materijalne štete dospijeva danom nastanka štete. Prema pretežitom stajalištu sudske prakse taj dan je dan kad je oštećeni otklonio štetu, odnosno, dan kad je platio račun popravka. Toga dana radja se i obveza osiguratelja izvršiti isplatu štete na popravljenom vozilu. Sankcija za osiguratelja koji štetu ne plati na vrijeme jesu zatezne kamate koje teku od dana dospijeća štete. Prema bivšem ZOO nema potrebe posebno pozivati dužnika na plaćanje štete da bi se osiguralo pravo na zatezne kamate.