Naš čitatelj M. B. piše: “U požaru koji je uzrokovao drugi automobil potpuno je izgorio taj automobil, moj (160.000 kn) i još jedan. Sva tri automobila nalazila su se na parkiralištu stambene zgrade, a automobil u koji je podmetnut požar nalazio se 15-ak m dalje od mog automobila. Iako je teren blago nagnut ne znam kako je au­tomobil došao do moga. Vat­ra sa zapaljenog automobila u trenutku udara u moj automobil se prenijela na njega i susjedni automobil do moga. Nažalost, moj automobil ni­je kasko osiguran, a automobil koji je uzrokovao požar je osiguran kod osiguratelja X. Bojim se da osoba koja je podmetnula požar nema ni­kakve imovine ni primanja pa po toj osnovi neću moći na­platiti štetu. Čujem da osi­­guranje odbija takve štete. Ima li rješenja?”.

Slučaj našeg čitatelja nije neka posebna iznimka, jer se uklapa u problematiku širine pokrića šteta po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Prema dosadaš­njoj praksi naših osiguratelja i s njom usklađene sudske prakse, pojam “uporaba motornog vo­zila” tumači se striktno uz promet vozila, dakle, uporabu u prometu. Polazi se od vrlo stare teze da je motorno vozilo opasna stvar samo dok je u prometu, a kad je u stanju mi­rovanja - nije opasna stvar i osi­guranje od odgovornosti ne pokriva štete nastale u ili zbog takvog stanja. Takvo stajalište je naslijeđe još iz samih poče­taka osiguranja od automobil­ske odgovornosti. Međutim, europsko pravo kroz svojih pet direktiva koje se odnose na obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, mije­nja pojam “uporabe vozila”. Naj­noviji razvoj mišljenja vid­ljiv je iz odluke Europskog suda u predmetu C-162, u ko­jem je glavni akter oštećeni g. Vnuk iz nama susjedne Slo­venije. Ne ulazeći u detalje odluke, rezi­miramo stajalište Europskog suda koji kaže da pojam “upo­raba” motornog vozila treba tumačiti auto­nomno u skladu s pravom Eu­ropske unije uzi­ma­jući u obzir kontekst i svrhu propisa o ob­veznom osiguranju; ošte­ćeni mora biti zaštićen u svim situ­acijama kad se vozilo rabi u skladu s osnovnim funk­cijama tog vozila. Ovo stajalište Eu­rop­skog suda dato je na pret­hodno pitanje koje mu je pos­tavio slovenski Vrhovni sud. Očekuje se da će to mišljenje u zemljama članicama Europske unije imati precedentno zna­čenje. Tema je doi­sta vrlo ak­tualna i na pred­sto­jećoj Konfe­ren­ciji hrvatskih osiguratelja (po­četak studenog, Opatija) up­ravo je će tu temu obraditi i referirati članica uprave osiguratelja kod kojega je osigurano vozilo koje je oš­tetilo vozilo našeg čitatelja. Rje­šenje je, mož­da, u razgovoru s njom, ko­jega bi naš čitatelj mogao zatražiti?