Ovih dana mogli smo potpisati peticiju kojom se podržava kampanja "Učinimo ceste sigurnima " a istovremeno se održava niz manifestacija kojima je za cilj privući pažnju svih činitelja u lancu " cestovni promet " na činjenicu da je sigurnost prometa na globalnoj razini (akcija je usmjerena na UN, odnosno glavnom tajniku, kojemu će biti uručena prije pokretanja ključne rasprave o sigurnosti prometa na cestama, koja se očekuje u studenome ove godine) postao problem broj 1. današnje civilizacije. Doista su brojke zastrašujuće: diljem svijeta svaki dan smrtno stradava 3.000 ljudi, što znači da ih godišnje pogine 1,2 milijuna, a preko 50 milijuna ih biva ozlijeđeno. Ili - kako stoji na svim plakatima kojima se akcija najavljuje - svake tri minute u prometu pogine jedno dijete. Cilj je, dakle, smanjiti broj stradalih. Jer, ako se ništa ne poduzme, broj poginulih do 2020.g. mogao bi se popeti na 2 milijuna. Od toga nažalost najveći broj otpada na nerazvijene zemlje. Naravno, ništa se ne može napraviti bez sredstava. Akcija računa na sredstva od cca 300 milijuna američkih dolara, uglavnom iz donatorskih izvora razvijenih zemalja (skupine G8). Tranzicijske (a tu spadamo i mi) i nerazvijene zemlje tzv. trećega svijeta, dakle, oni koji su siromašniji - imaju najviše stradalih. Njima je pomoć i najpotrebnija. U okviru kampanje, u Rijeci je održan i okrugli stol na istu temu: "Učinimo ceste sigurnima". Spominjemo ga zbog toga što su se tamo mogle čuti vrlo interesantne brojke za Hrvatsku i njihova usporedba s brojkama u zemljama EU. Od obuke vozača, utjecaja na njihovu psihu, do sankcioniranja prekršaja… Sudionici su uglavnom insistirali na preventivnim akcijama (a sredstva za preventivu nisu definirana i izvor nije određen), na odgoju najmlađih, na rigoroznom kažnjavanju prekršaja u prometu (sadašnji sustav sankcioniranja nije efikasan, jer vozači unaprijed računaju na zastaru kao konačno rješenje, što se u najvećem broju slučajeva i događa)… Faktori koji bi trebali doprinijeti sigurnosti su vlada, policija, automoto udruge, autoškole …Među njih je jedan uvaženi izlagač uvrstio i Hrvatski ured za osiguranje i time, vjerojatno, mislio na sve osiguratelje koji se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti. Traži se povezivanje navedenih, umrežavanje, otvorenost i dostupnost podataka… Pa kako osiguratelji mogu utjecati na zahtijevanu sigurnost cestovnog prometa? Najprije - poduzimanjem preventivnih akcija usmjerenih ka određenim skupinama sudionika u prometu, odnosno osiguranika (recimo: zaštita biciklista, pješaka, djece, staraca, vozača motorkotača, itd.). U tu svrhu morat će oživjeti zaboravljene fondove preventive (dio premije koji ide na preventivne akcije). Uzora u zemljama EU ima na pretek. Naravno, pri tome mogu djelovati samostalno ili udruženi (HUO). Dosadašnji Nacionalni program sigurnosti prometa nije opravdao očekivanja, pa je malo vjerojatno da bi se opet mogao nametnuti kao model. Nadalje, kako reče jedan od sudionika, prekršitelje treba kažnjavati, one koji čine štete, treba osigurateljno kazniti. Zar to nije izravan poziv na personaliziranu tarifu, koja će biti moguća u liberaliziranom tržištu osiguranja? Prolazak kroz crveno svjetlo, znatno prekoračenje brzine u naseljenim mjestima, nevezivanje sigurnosnim pojasevima, vožnja u zabranjenom pravcu, obijesna vožnja na zadnjim kotačima motorkotača… Sve su to elementi, koje - povezane s nastalom štetom - treba negativno vrednovati. Primjera radi.