Ako se osiguranje nezgode odnosi na slučaj smrti radnika, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je i njegova pismena suglasnost, koju mora dati u polici osiguranja ili u odvojenom pismenu i to prilikom potpisivanja police
Naš čitatelj I.H. postavlja pitanje o jednom sve učestalijem problemu. Naime, kod ugovaranja kolektivnog osiguranja radnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), kod kojih je ugovaratelj osiguranja pravna osoba, a osiguranici (osobe na kojima leže rizici ozljede ili smrti zbog nezgode) su radnici, uvjetima osiguranja za korisnika osiguranja (onoga tko bi trebao dobiti isplatu osigurnine u slučaju nastanka osiguranog slučaja) određuju se ugovaratelji osiguranja (dakle, pravne osobe koje ugovaraju osiguranje). I.H. se pita koja je svrha i smisao tako ugovorenog osiguranja, koje su posljedice za osiguranika ako se dogodi osigurani slučaj, kako se postaviti u samim pregovorima s potencijalnim ugovarateljima te, konačno, mogu li uvjeti osiguranja biti u suprotnosti s određenjima Zakona o obveznim odnosima ili su uvjeti osiguranja izvedenica određenja Zakona o obveznim odnosima.
Kao što vidimo, I.H. je postavio mnoga pitanja. Pa, pokušajmo odgovoriti redom.
1) Motivi zbog kojih pravna osoba sklapa ugovor o osiguranju od nezgode svojih radnika nisu bitni za valjanost ugovora o osiguranju.
2) Osiguranik može biti bilo koja fizička osoba, pa prema tome i radnici.
3) Ako se osiguranje nezgode odnosi na slučaj smrti osigurane osobe/radnika, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je i njegova pismena suglasnost, koju mora dati u polici osiguranja ili u odvojenom pismenu i to prilikom potpisivanja police, a u toj polici mora biti naznačen i osigurani iznos na koji se osiguranika/radnika osigurava (članak 970. Zakona o obveznim odnosima). Dakle, kod osiguranja za slučaj smrti od nezgode, bez suglasnosti radnika nema valjanog ugovora o osiguranju.
4) Navedeno ne vrijedi za slučaj osiguranja radnika od posljedica ozljeda koje nisu smrt (trajni invaliditet i sl.). O tome tko će biti korisnik osiguranja odlučuje ugovaratelj osiguranja i to se upisuje u policu osiguranja. Dakle, ugovaratelj (pravna osoba koja sklapa ugovor o osiguranju od nezgode) može odrediti samog sebe za korisnika osiguranja i u slučaju smrti radnika koja nastupi kao posljedica nezgode i u slučaju ozljede i ugovorenih posljedica ozljede.
5) Da bi se izbjeglo imenovanje ugovaratelja osiguranja (pravne osobe ) za korisnika osiguranja, potrebno je već kod sklapanja ugovora o osiguranju inzistirati da korisnik osiguranja bude sam radnik/osiguranik u slučaju ozljeda, a u slučaju njegove smrti, njegovi nasljednici (ovakvo rješenje je predviđeno u gotovo svim uvjetima za osiguranja od posljedica nesretnog slučaja). 6) Uvjeti osiguranja ne mogu biti suprotni prinudnim odredbama Zakona o obveznim odnosima (primjerice, ne može se uvjetima osiguranja predvidjeti pravo ugovaratelja da osigura svoje radnike od nezgode za slučaj smrti, a bez njihovog pristanka).