Svaka neistina, marifetluk , navlačenja lažnim obećanjima vrlo brzo dovodi do nezadovoljstva osiguranika i, temeljem njegovog nezadovoljstva, do stvaranja loše slike o nekom osiguratelju ili o osiguranju općenito

Na jednom predavanju mladim djelatnicima iz osiguranja, koji će se baviti upravo prodajom osiguranja, jedan od sudionika mi je u diskusiji rekao: "Nakon ovoga što smo čuli od vas u predavanjima o zakonskom uređenju ugovora o osiguranju, mi možemo uspjeti prodati policu samo ako prevarimo osiguranika".

Naravno da se nisam složio s diskutantom, jer sam uvjeren da je poštivanje zakonske obveze potpunog, istinitog,  stručnog i transparentnog informiranja potencijalnog ugovaratelja osiguranja jedini način uspješne prodaje osiguranja na dulji rok. Svaka neistina, marifetluk , navlačenja lažnim obećanjima – vrlo brzo dovodi do nezadovoljstva osiguranika i, temeljem njegovog nezadovoljstva, do stvaranja loše slike o nekom osiguratelju ili o osiguranju općenito.

Primjer koji to dobro ilustrira iznosi naš čitatelj T.Ć. S jednim osigurateljem sklapa osiguranje života na deset godina. Istekom četvrte godine plaćanja premije, zbog promijenjenih gospodarskih prilika, više nije u mogućnosti plaćati ugovorenu premiju od 500 € godišnje. Zatražio je od osiguratelja otkup, pozivajući se na odgovarajuću odredbu čl. 978. st.1., koja kaže da ugovaratelj osiguranja  ima pravo tražiti isplatu otkupne vrijednosti police osiguranja života "ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije".

Ubrzo je stigao odgovor osiguratelja da nema pravo na otkup, jer se "…dodatnom izjavom obvezao da neće tražiti otkup prije isteka pet godina od sklapanja ugovora o osiguranju …". Iako se čovjek nije mogao sjetiti da je potpisao takvu izjavu (jer, kaže, u masi papira koje je potpisao kod sklapanja ugovora, možda je doista to i potpisao), dozvoljavamo da ju je i potpisao.

Međutim, takva izjava ili čak dopunski sporazum, klauzula o derogiranju gore citirane zakonske odredbe, jeste ništava ili kako ZOO kaže "ništetna" (v.čl.942. ) i suprotna kogentnoj (Zakon kaže : "…osiguratelj je dužan isplatiti …") odredbi ZOO-a.

Dakle, ima se smatrati da ne postoji i ne utječe na sklopljeni ugovor o osiguranju. Očito nepoštivanje zakonske odredbe od strane osiguratelja imat će za posljedicu ne samo realizaciju otkupa police životnog osiguranja, već zasigurno i razočaranje osiguranika ponašanjem ovoga osiguratelja, koje će se prenijeti i na sve druge osiguratelje, zbog one poznate: svi su oni isti!