Kada se sklapa ugovor o djelu?
Rad po ugovoru o djelu je rad u svoje ime i za svoj račun. Sklapa se za jednokratne poslove koji nisu izravno vezani uz obavljanje trajne djelatnosti za koju je poduzetnik registriran. Prema Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05), „ Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.“
Zakon o radu (NN 137/04) pak kaže: „ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno“. Obilježje rada ima posao koji je vezan za obavljanje djelatnosti poslodavca, obavlja se svaki dan u punom ili nepunom radnom vremenu na određeno ili neodređeno vrijeme prema dinamici posla.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je osnovni kriterij za sklapanje ugovora o djelu obilježje tj. karakter posla koji se ugovara. Ukoliko se sklopi ugovor o djelu za posao koji ima obilježje rada, smatra se da je sklopljen ugovor o radu. Posljedice toga su, u slučaju da nadležni organ otkrije nepravilnosti u tom smislu, promjena načina obračuna poreza i doprinosa, te tumačenje prava i obveza obiju ugovornih strana (poslodavca i posloprimca) u slučaju sudskog spora i dr.

Razlike u poreznom položaju poslodavca
Prilikom obavljanja nekog posla, uz samu naknadu ili plaću, obično nastaju i troškovi vezani uz taj posao. Kod ugovora o radu, te troškove snosi poslodavac. Zato su npr. dnevnice, terenski dodatak i ostali troškovi službenog puta, porezno priznati trošak.
Kod ugovora o djelu toga nema jer se radi o samostalnom radu, gdje izvršilac sam snosi troškove na teret vlastitih prihoda.
Dakle, poslodavac ne smije isplaćivati putne troškove i naknade osobi koja kod njega obavlja neki posao temeljem ugovora o djelu. Ako bi ipak došlo do takvih isplata, iste bi se smatrale uvećanjem ugovorene neto naknade.

Doprinosi i porez kod ugovora o djelu
Od 01.01.2003. godine uvedena je obveza plaćanja doprinosa i na primitke po osnovi ugovora o djelu i drugih primitaka koji ne spadaju u radni odnos.
Na primitke po osnovi ugovora o djelu plaća se: doprinos za mirovinsko osiguranje (20%), doprinos za zdravstveno osiguranje (15%), porez na dohodak po stopi od 25% i prirez.
Generalno gledano prema važećim propisima, rad po osnovi ugovora o djelu je često povoljniji za državni proračun od isplate plaće djelatniku! Zašto?
Iako kod ugovora o djelu nema doprinosa za zapošljavanje i osiguranja od ozljede na radu, što smanjuje izdatke na bruto naknadu, izdaci iz bruto naknade su znatno veći od izdataka kod plaće (osim kod visokih plaća) jer nema osobnog odbitka (neoporezivog dijela dohotka) i jer je stopa poreza na dohodak od 25% jedinstvena na cijeli iznos dohotka. Kod plaće, oporezivanje ide progresivno, po stopama 15%, 25%, 35% i 45%. Na iznos poreza, u oba slučaja se obračunava i prirez, ovisno o adresi prebivališta primatelja naknade.
Na kraju teksta donosimo primjer obračuna naknade temeljem ugovora o djelu. U poreznom smislu, govorimo o tzv. drugom dohotku. Naglašavamo da smo primjeru pretpostavili da primatelj dohotka ne plaća prirez.
Iz primjera je vidljivo da, ukoliko izvršilac usluge (primatelj) primi neto naknadu od 6.000,00 kuna, isplatitelja će to koštati 11.500,00 kuna. Ukoliko bi primatelj dohotka bio obveznik plaćanja prireza, toliko bi se umanjio neto iznos.
Isplata neto dohotka (naknade) vrši se isključivo na žiro-račun primatelja.
Doprinose i poreze po ovoj osnovi plaća isplatitelj dohotka.

Izvještavanje prema državi
Ukoliko je u proteklom mjesecu bilo isplata po osnovi ugovora o djelu tj. drugog dohotka, isplatitelj je dužan do 15. dana tekućeg mjeseca podnijeti Poreznoj upravi IDD obrazac.
Također, na FINA-u se podnosi R-Sm obrazac sa podacima o plaćenim doprinosima na ugovor o djelu.