Često spominjan i primjenjivan u praksi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prvi je puta zakonski reguliran 2005. godine novim Zakonom o obveznim odnosima. Zakon o obveznim odnosima uređuje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u svega nekoliko članaka nakon odredbi kojima uređuje ugovor o doživotnom uzdržavanju, na način da određuje pojam ugovora, pridržaj prava stvarnog tereta i utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor, a u svemu ostalome upućuje se na odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
Pojam
Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, s time da davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom pred¬viđeni način stjecanja. Očita je razlika u odnosu prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju, koji se u svakodnevici često uspoređuje s ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, s obzirom na trenutak stjecanja stvari i prava. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja stječe stvari i prava koji su predmet ugovora još za života davatelja uzdržavanja i to po sklapanju ugovora ili u roku koji stranke same ugovore, dok ugovorom o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja stječe stvari i prava koje su predmet ugovora u trenutku smrti davatelja uzdržavanja. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Uz karakteristiku dvostranoobveznosti, naplatnosti i aleatornosti (neizvjesnost u smislu trajanja uzdržavanja, eventualnog raskida ugovora i sl.) ova dva ugovora imaju zajednički i predmet obveze, to jest obvezu davatelja uzdržavanja da doživotno uzdržava primatelja uzdržavanja te s druge strane obvezu primatelja uzdržavanja da prenese svu ili dio svoje imovine na davatelja uzdržavanja.
Zakon o obveznim odnosima predviđa i mogućnost pridržaja prava stvarnog tereta. Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja (stvarni teret daje svome korisniku stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga stvarnog tereta).
Utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor
Podsjećamo čitatelje na spomenutu karakteristiku aleatornosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zakon o obveznim odnosima predvidio je sasvim moguću životnu situaciju da davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja. Umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdrža¬vanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike, ako oni na to pristanu. U slučaju da nasljednici ne pristanu na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje, te su dužni vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja. U slučaju da nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
S obzirom da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a za taj je ugovor Zakonom jasno određen oblik sklapanja istog, zaključujemo da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ima sklopiti na način na koji se sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tome u prilog ide i obilježje iznimne društvene važnosti oba ugovora obzirom na pravne posljedice za strane koje ih sklapaju. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku, ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Prilikom sklapanja ugovora ovlaštena je osoba dužna pročitati ugovor i upozoriti stranke na njegove posljedice.
Upis u javnu knjigu
Ako je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu, a ako je riječ o pokretnini ili nekom pravu za koje se vodi kakav javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora u taj javni upisnik.
Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
Ugovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Također, svaka strana može zahtijevati sudski raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
 
