Kod ugovora o osiguranju života u slučaju smrti, pored osiguratelja, susrećemo u pravilu još tri osobe: ugovaratelja osiguranja (osoba koja s osigurateljem sklapa ugovor o osiguranju), osiguranika (osoba čiji se život osigurava, od čije smrti ovisi isplata ugovorene svote) i korisnika osiguranja (osoba kojoj će pripasti ugovorena osigurana svota). Naravno, u našoj svakodnevici, ugovaratelj osiguranja najčešće je i osiguranik. Tko je korisnik osiguranja? Korisnikom osiguranja za slučaj osigurane osobe može se imenovati bilo koja osoba, pravna ili fizička. Tko će to biti, odlučuje suvereno ugovaratelj osiguranja. Najčešće su to, jasno, članovi uže ili šire obitelji, kojima ugovaratelj osiguranja nakon svoje smrti želi olakšati (financijsku) situaciju. No, srodstvo nipošto nije preduvjet valjanog imenovanja korisnika. Ugovaratelj osiguranja može korisnika imenovati u samom ugovoru o osiguranju života za slučaj smrti (ponuda odnosno polica osiguranja), a može to učiniti i kasnije, jednostavnim pismom upućenim osiguratelju. Ako tako odluči - korisnika može imenovati i u oporuci. No, kako ugovori o osiguranju života traju više godina (15, 20, 25, 30...), to se ugovaratelj, ponekad, nađe u situaciji promijenjenih okolnosti, zbog kojih se "kaje" što je određenu osobu imenovao korisnikom osiguranja za slučaj svoje smrti. To se dogodilo i našem čitatelju I.R.u, koji je prije sedam godina zaključio ugovor o životnom osiguranju za slučaj smrti i doživljenja s jednim osigurateljem na rok od 20 godina, a korisnikom osiguranja imenovao je svoju kćerku. Kako se, kaže, ponašanje kćerke nakon udaje prema njemu odnosno prema roditeljima može smatrati grubom nezahvalnošću, htio bi promijeniti korisnika. Kako? Vrlo jednostavno: opoziv imenovanja korisnikom može izvršiti priopćenjem osiguratelju, naravno, pismenim putem, jer je i ugovor o osiguranju života pismen. Pri tome nema potrebe navoditi obrazloženje takve odluke. Dakle, ne mora navoditi nikakve razloge promjeni svoga stajališta o korisniku. Osiguratelj će izvršiti izmjenu imenovanog korisnika poštujući volju ugovaratelja osiguranja. Mora li o promjeni izvijestiti svoju kćerku? Ne mora. Rečeno vrijedi pod pretpostavkom da korisnik osiguranja nije na bilo koji način izjavio da prima korist iz ugovora o osiguranju. U našem slučaju, ako je slučajno kćerka gospodina I.R.-a, nakon što je saznala da je imenovana za korisnika iz ugovora o osiguranju života svoga oca, izjavila da prihvaća imenovanja, I.R. ne bi mogao opozvati imenovanje svoje kćeri za korisnika osiguranja. Naravno, zakonodavac je bio svjestan realnosti života, pa je i za ovaj slučaj (članak 959. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima) predvidio iznimke. Ugovaratelj može opozvati imenovanje korisnika i kad je ovaj prihvatio imenovanje u dva slučaja: 1) ako je imenovani korisnik pokušao ubojstvo osiguranika, što u slučaju I.R.-a očigledno nije, i 2) ako je korisnikom imenovana neka osoba bez naknade, za opoziv vrijede odredbe o opozivu dara. Dar se može opozvati, između ostaloga, i zbog grube nezahvalnosti obdarenog. Dakle, pod pretpostavkom da je kćerka našeg I.R.-a izjavila da prihvaća imenovanje za korisnika iz ugovora o životnom osiguranju svoga oca, otac će moći i u tom slučaju opozvati imenovanje, ako dokaže da je kćerka grubo nezahvalna prema njemu. Da li bi sud poremećene odnose između roditelja i djeteta, kakvi su između I.R.-a i njegove kćerke, smatrao grubom nezahvalnošću, ovisi o konkretnoj procjeni situacije. Nije dovoljna izjava oca da bi "... radije da korisnik bude njegov pas, koji mu je sigurno zahvalan...". Usput, pas ne može biti imenovan korisnikom iz ugovora o osiguranju života, jer Zakon kaže da korisnikom može biti imenovana samo osoba (članak 957. stavak 1.), a pas nije osoba.