Ulaganja u tuđu imovinu mogu se klasificirati kao dugotrajna imovina ako se očekuje da će se imovina koristiti duže od godine dana
Poduzetnici koji u najmu imaju određenu imovinu često na njoj obavljaju određene preinake, poboljšanja i sično. Ako se takva ulaganja ne mogu klasificirati kao trošak razdoblja, već se od njih očekuju koristi kroz duže razdoblje, mogu se klasificirati kao dugoročna ulaganja u tuđu imovinu. Na taj način troškovi ulaganja ravnomjerno se raspoređuju na razdoblje ugovorene upotrebe imovine ili prema stvarnom vijeku upotrebe takve imovine.
Ulaganja u tuđu imovinu mogu se klasificirati kao dugotrajna imovina ako se očekuje da će se imovina koristiti u razdoblju dužem od godine dana. Da bi se takva imovina klasificirala kao nematerijalna, sukladno HSFI 5 i MRS 38, treba proizaziti iz ugovornih ili drugih zakonskih prava, bez obzira jesu li ta prava prenosiva ili odvojiva od subjekta ili drugih prava i obveza.
S aspekta poreza na dodanu vrijednost, uvjet za priznavanje pretporeza kod ulaganja u tuđu imovinu je poslovna namjena imovine i porezni položaj naručitelja radova. Pravo na odbitak PDV-a iz primljenih isporuka porezni obveznik ima ukoliko će dobra ili uslugu koristiti za potrebe svojih oporezivih transakcija. Što se tiče poreza na dobit, rashodima poreznog razdoblja smatraju se rashodi koji su povezani s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika i posljedica su obavljanja djelatnosti. Svi troškovi koji su nastali u vezi s dodatnim ulaganjem u nematerijalnu imovinu čine njezinu nabavnu vrijednost koja podliježe amortizaciji. Amortizacija se obračunava prema procijenjenom vijeku uporabe takvih ulaganja. Prema članku 12. Zakona o porezu na dobit (NN 177/04 – 115/16), porezno dopustivo razdoblje uporabe iznosi četiri godine (amortizacijska stopa iznosi 25% godišnje). Prema članku 12. stavku 6. Zakona o porezu na dobit, poduzetnik može to razdoblje skratiti na dvije godine (amortizacijska stopa iznosi 50% godišnje) ako donese takvu odluku u skladu s ugovorom o najmu.
Ugovorom o najmu moguće je ugovoriti i nadoknadu troškova ulaganja od strane najmodavca. Tako, na primjer, ukoliko se ugovor o najmu raskine prije isteka ugovorenog roka, ukupno ulaganje nije amortizirano do kraja te ostaje određena knjigovodstvena vrijednost ulaganja. Procijenjena vrijednost ostatka ulaganja kojom se nadoknađuje neiskorišteno ulaganje fakturira se vlasniku imovine (s PDV-om, ako je najmoprimac obveznik poreza na dodanu vrijednost). U praksi se može dogoditi da najmodavac ne priznaje procijenjenu vrijednost ulaganja. U tom slučaju preostala neamortizirana vrijednost ulaganja, s aspekta poreza na dobit (mišljenje Porezne uprave od 29. 12. 2010.), predstavlja porezno nepriznati rashod.
