Naša čitateljica C.R. iz Pazina žali se da joj osiguratelj, koji priznaje odgovornost za štetu koju je zbog težih ozljeda kao suputnica pretrpjela u vozilu kojim je upravljao njezin suprug koji je izazvao prometnu nezgodu, umanjuje naknadu štete za duševne boli zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti za iznos koji je s naslova naknade za tjelesno oštećenje dobila od socijalnog osiguranja. Misli da osiguratelj nema to pravo, jer se radi o dvije sasvim različite odgovornosti i da se na ovaj način osiguratelj neosnovano oslobađa dijela obveze. Nažalost, čini se da je u pravu osiguratelj. Jer, konstantna je praksa naših sudova da, određujući pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti, koja je posljedica ozljeda, uzimaju u obzir naknadu s naslova tjelesnog oštećenja koju oštećeni dobije od socijalnog osiguranja. Ostaje otvoreno pitanje pravičnosti takve prakse, ali za osiguratelje je postojeća sudska praksa vrlo važno uporište. U jednoj, novijoj, rješidbi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (br. Rev. 78/01 od 10. studenoga 2003. g.) čitamo: "Predmet spora u revizijskom stadiju postupaka je visina naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti naruženosti... Naime, naknada zbog tjelesnog oštećenja je pravo iz socijalnog osiguranja za slučaj gubitka, oštećenja ili onesposobljenja organa ili dijelova tijela koje otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore u obavljanju životnih potreba, te se prema svojoj prirodi može uzeti u obzir samo pri utvrđivanju pravične novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti". Drugim riječima, Vrhovni sud smatra da su naknada za tjelesno oštećenje i naknada za psihičke boli zbog smanjenja životne aktivnosti naknade za isti vid štete, samo prvu duguje socijalno osiguranje, a drugu osiguratelj čiji osiguranik je uzrokovao štetu našoj čitateljici. Kako oštećeni ne može dobiti dvostruku naknadu za istu štetu, iznos primljen s naslova tjelesnog oštećenja uračunava se u naknadu za duševne boli s naslovna trajnog smanjenja životne aktivnosti. Odnosno, od iznosa naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kojega je utvrdio osiguratelj, odbit će se iznos primljen s naslova tjelesnog oštećenja kod socijalnog osiguranja. To ne znači da će se osiguratelj okoristiti, jer će socijalno osiguranje, koje je isplatilo naknadu C.R.-u za tjelesno oštećenje, taj iznos regresirati od osiguratelja. Prema tome, u konačnici, osiguratelj je taj koji će platiti ukupan iznos štete. Kad bi platio odštetu za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti bez odbijanja iznosa primljenog od socijalnog osiguranja, izložio bi se opasnosti da plati dva puta istu štetu, jednom oštećenoj C.R., a drugi put njezinom socijalnom osiguranju.