J. S. smatra da ima pravo i na naknadu zbog toga što mu je pokvaren godišnji odmor, što je morao umjesto svojim vozilom putovati javnim prijevozom, što na godišnjem odmoru nije imao vozilo na raspolaganju i zbog toga nije mogao posjetiti mjesta koja je prije godišnjeg odmora označio kao bitan cilj svoga odmaranja.
Naš čitatelj J. S. , krajem lipnja, na putu za odredište u mjesto Z. na godišnji odmor (gdje je imao rezerviran hotel ) doživio je tešku prometnu nesreću u kojoj mu je vozilo totalno uništeno. On sam, ni suputnici - članovi obitelji, nije ozlijeđen. Prijavio je štetni događaj osiguratelju vozača koji je skrivio prometnu nesreću. Osiguratelj je procijenio štetu na uništenom vozilu i oštećenim stvarima i dao mu ponudu naknade štete, koju je J. S. i prihvatio.
Međutim, J. S. smatra da ima pravo i na naknadu zbog toga što mu je pokvaren godišnji odmor, što je morao umjesto svojim vozilom putovati javnim prijevozom, što na godišnjem odmoru nije imao vozilo na raspolaganju i zbog toga nije mogao posjetiti mjesta koja je prije godišnjeg odmora označio kao bitan cilj svoga odmaranja. Osiguratelj je odbio takav odštetni zahtjev, uz obrazloženje da " ...zakonom nije predviđeno pravo oštećenoga na takvu naknadu ...".
Ako smo dobro razumjeli, radi se o zahtjevu za naknadom jedne vrste neimovinske štete, koja se sastoji u činjenici da je g. J. S. -u nečijom krivnjom pokvaren osjećaj ugode i zadovoljstva koje je s pravom očekivao od godišnjeg odmora a koji mu nikakvim plaćanjem troškova koje je imao zbog uništenog vozila(trošak javnog prijevoza, trošak taksija, ev. trošak iznajmljenog vozila itd.) nije moguće vratiti. Odgovor osiguratelja je (bio) utemeljen na starom Zakonu o obveznim odnosima koji je točno propisivao koje vidove neimovinske (nematerijalne) štete štiti.
Među njima nije bilo naknade nematerijalne štete zbog pokvarenog godišnjeg odmora( što je po njemačkom odštetnom pravu, primjerice, prihvaćen oblik neimovinske štete). Međutim, novi Zakon o obveznim odnosima (2005. g.) u toj oblasti donosi bitnu izmjenu: u čl. 1046. Zakon je štetu definirao kao "...umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist ) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta )".
Prava osobnosti nabrojena su u čl. 19. Istoga Zakona. Međutim, to nabrajanje nije taksativno. Stoga bi se moglo govoriti i o povredi prava osobe na miran i neometan godišnji odmor, a što bi za sobom moglo povući pravo oštećenoga na naknadu u obliku pravične novčane naknade (čl. 1099.). Visina takve naknade ovisila bi o "...jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha ...", a mora se voditi i računa o "...cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom "( čl. 1100.). Sudske prakse još nema pa je i prognoza o uspjehu u eventualnom sporu nezahvalna.
