Zakon o obveznim odnosima točno je odredio krug osoba koje imaju pravo na naknadu štete za pretrpljene psihičke boli zbog smrti ili naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika. Prema članku 201. Zakona to su bračni drug, djeca i roditelji, uvjetno braća i sestre (uvjetno - ako su s poginulim živjeli u trajnijoj zajednici života). Kao što vidimo, u krug osoba koje imaju pravo ne spadaju djed i baka zbog smrti unučadi, niti unučad zbog smrti djeda ili bake. Ovo bez obzira na činjenicu da u pravilu između djeda i bake i unučadi postoji bliska emocionalna veza, koja ne ovisi čak ni o tome da li žive u istoj zajednici ili ne. Ako slučajno žive u istoj zajednici, ta veza je sigurno jačeg intenziteta. No, zakonodavac, kad je propisivao tko ima pravo na naknadu štete (1978. g.), nije uzeo u obzir djeda-baku i unučad, iako je ondašnja društvena sredina zasigurno kod nas bila takva da su te emocionalne veze bile još intenzivnije nego što su danas. Djeda-baku i unučad ne uzima u obzir ni ovih dana izrađeni Prijedlog novoga Zakona o obveznim odnosima (v. Čl. 1101.). Takvog restriktivnog tumačenja moraju se držati i sudovi u svojim rješidbama, jer je zakonodavac očigledno imao razloga propisati upravo ono što je i propisao. Sudovi tako i postupaju u presudi Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž 1004703 od 13. svibnja 2003. g., primjerice, kaže se "Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica kojim traže isplatu novčane naknade za duševne bolove zbog smrti djeda. U provedenom postupku je utvrđeno da su tužiteljice u vrijeme štetnog događaja živjele sa svojim roditeljima i djedom u zajedničkom porodičnom domaćinstvu i da je on vodio o njima brigu dok su roditelji bili na poslu, na način da ih je vodio u školu, pomogao u svakodnevnim obvezama, te provodio s njima godišnje odmore. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbi članka 201. Zakona o obveznim odnosima… Naime, prema navedenom propisu (stavak 1. i 2.) može se dosuditi novčana naknada u slučaju smrti neke osobe članovima njezine porodice (bračni drug, djeca i roditelji) za njihove duševne bolove, a takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, ako je između njih postojala trajnija zajednica života. Prema tome, suprotno navodima žalbe, Zakon je odredio krug osoba, kojima se priznaje novčana naknada za duševne boli. Navodi žaliteljica da su imale s djedom vrlo emotivan odnos, te da im je na neki način zamijenio roditeljski odnos i da su zbog nenadanog gubitka pretrpjele emocionalan stres, nisu pravno relevantni u konkretnom slučaju. To zato što sada pokojni djed tužiteljica nije u potpunosti zamjenjivao roditelje (odvojenost od roditelja i sl.) na način da bi se odnos tužiteljica i djeda mogao poistovjetiti sa roditeljskim odnosom, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.