Neki su ostali vrlo iznenađeni najavom mogućnosti zakonske zabrane uporabe mobilnih telefona u vozilu za vrijeme vožnje, bez obzira na tehniku koja se pri uporabi rabi. Iako konkretnog prijedlog još nema diskusija oko toga pokazuje da je kritična masa svijesti o opasnosti uporabe mobitela za vrijeme vožnje postignuta i da će vrlo vjerojatno do zabrane doći. Oni koji su skloni zabrani pozivaju se na iskustva (i još važnije: statističke podatke) nekih europskih zemalja, koja pokazuju da je veliki broj nesreća u prometu uzrokovan za vrijeme razgovora odnosno uporabe mobilnih telefona za vrijeme upravljanja vozilom u prometu. Htjeli to vozači priznati ili ne, činjenica je da je pažnja u prometu dok se istovremeno razgovara telefonom oslabljena i da se misaono vozač koncentrira na sam razgovor, a za vožnju uključuje " automatski upravljač", koji zasigurno nije sposoban reagirati na nepridvidljive opasnosti prometa. U Hrvatskoj, nažalost, nema točnih statističkih pokazatelja kojima bi se ilustrirala opasnost od uporabe mobitela tijekom vožnje. Međutim, iza vrlo teških i (uzročno) nerazjašnjenih prometnih nesreća s katastrofalnim posljedicama, koje uključuju poginule i ozljeđene, redovno se neslužbeno spominje uporaba mobilnog telefona. Očito je, dakle, da je mobitel tijekom vožnje opasno sredstvo čiju uporabu treba ne samo regulirati nego i strogo sankcionirati. Od prekršajno-kaznene odgovornosti do odgovornosti za naknadu uzrokovane štete. Kako osiguratelji tomu mogu doprinijeti? Prvo, u očekivanoj liberaliziranoj i personaliziranoj tarifi osiguranja od automobilske odgovornosti uporaba mobilnog telefona može biti jedna od osnova za povećanje ili smanjenje premije. Drugo, može biti opravdan razlog za gubitak prava iz osiguranja (osiguranik koji zbog uporabe mobitela uzrokuje štetu trećoj osobi može biti podvrgnut regresnoj obvezi plaćanja štete osiguratelju). U ovom drugom slučaju oštećene treće osobe su zaštićene, ali osiguranik-štetnik snosi, u konačnici, štetne posljedice uzrokovane štete. Da bi to bilo moguće, potrebna je promjena čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ovaj članak, prema sada važećem tekstu, definira slučajeve gubitka prava iz osiguranja i to na način da točno nabraja u kojim slučajevima osiguranik gubi pravo iz ugovora o osiguranju (korištenje vozila u svrhu kojoj nije namijenjeno, vožnja bez vozačke dozvole, vožnja pod utjecajem alkohola ili droge, namjerno uzrokovana šteta, vožnja tehnički neispravnog vozila za čiju neispravnost je vozač znao). To nabrajanje je numerus clausus i osigurateljima nije dopušteno uvoditi nove slučajeve gubitka prava iz osiguranja. Prema tome, ukidanje ovoga numerus clausus-a i dozvola osigurateljima da uvjetima osiguranja (dakle, ugovorom) predvide i ostale slučajeve gubitka prava (pored uporabe mobitela vrlo aktualni slučajevi jesu i obijesno upravljanje vozilom kao, recimo, opklade i vožnja kroz crveno svjetlo odnosno u suprotnom pravcu; vožnja motorkotača na jednom kotaču, itd.) preduvjet je negativnog valoriziranja činjenice da je netko zbog uporabe mobitela uzrokovao prometnu nesreću odnosno štetu. Kako je sigurno da promjene zakona nema prije 2008. g., to ostaje činjenica da uzrokovanje nesreće i štete uporabom mobitela za vrijeme upravljanja vozilom ne može biti uzrokom gubitka ili smanjenja prava osiguranog vozača na osigurateljnu zaštitu.