Iz upravo objavljenih podataka o poslovanju društava za osiguranje u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za 2006.g. (Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, kolovoz, 2007.g.) upada u oči podatak o štetama koje na našim prometnicama uzrokuju vozači neosiguranih i nepoznatih motornih vozila. Broj nezgoda (šteta) prijavljenih u 2006.g. po odgovornosti nepoznatih i neosiguranih motornih vozila iznosi 2.962. Za te štete isplaćeno je 49.630.764 kune, a vrijednost pričuva za neisplaćene štete je 124.661.815 kuna. To pak znači da u bilanci osiguranja te štete "koštaju" osiguratelje 174.292.579 kuna. Ili - kad tih šteta ne bi bilo, premija osiguranja od automobilske odgovornosti mogla bi biti jeftinija za 7-10%. Ti podaci svrstavaju Hrvatsku u sam vrh zemalja s velikim brojem neosiguranih i nepoznatih vozila. "Našim cestama kreće se i nadalje vrlo velik broj motornih vozila bez registracijskih pločica, dakle bez tehničkog pregleda, registracije i obveznog osiguranja …", kaže se u izvješću HUO-a. Registracija vozilu istekne, nitko vlasnika ne zove da ju obnovi. Zabilježeni su i slučajevi da je od registracije proteklo više od 180 dana, a cijelo to vrijeme vozilo je bilo u prometu. Nadležne službe MUP-a "ne provode svoju zadaću na potpuno odgovarajući način - vlasnicima vozila koji nisu produžili registraciju vozila uglavnom se ne šalju opomene, ne pokreću se prekršajni postupci, ne poziva ih se redovito na povrat registracijskih pločica i dr.". Kad se dogodi prometna nesreća, čiju će štetu platiti disciplinirani osigurani vozači, uočeno je da "djelatnici MUP-a u pravilu ne podnose prekršajnu prijavu zbog vožnje neregistriranim vozilom …". Za kršenje propisa o sigurnosti prometa (nezgoda, alkohol, bez vozačke dozvole…) prijave se podnose. Iz toga bi, valjda, trebalo zaključiti da upravljanje neosiguranim motornim vozilom - nije prekršaj? No, u čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu lijepo stoji: " Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako kao vlasnik prijevoznog sredstva prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu ne sklopi ugovor o osiguranju, te ga ne obnavlja dok je prijevozno sredstvo u prometu…". Odredba je jasna, a jasno je i tko je zadužen za provedbu Zakona, odnosno, tko bi trebao, kad se utvrdi postojanje prekršaja upravljanja vozilom bez osiguranja, podnijeti prekršajnu prijavu. Nije jasno jedino zašto se to ne čini. To pitanje, koje nam često postavljaju i kolege iz inozemstva, za sada ostaje bez odgovora. Ono se povlači samo prigodom donošenja proračuna Nacionalnog programa sigurnosti prometa, kad se od osiguratelja očekuje doprinos financiranju toga programa. Ne bi li bilo bolje da se i eventualno naplaćene kazne za prekršaj kojega čine neosigurani korisnici/vlasnici motornih vozila koriste za financiranje toga programa ? Bila bi to, uostalom, i podrška disciplini vozača i učvršćenju načela solidarnosti na kojemu počiva ideja osiguranja, a koje neosigurani vlasnici motornih vozila evidentno i bezobrazno krše, jer štete koje oni uzrokuju plaćaju uredno osigurani vozači.