Gotovo sva pravila (uvjeti) osiguranja svih osiguravajućih društava u svim vrstama osiguranja predviđaju gubitak na naknadu iz osiguranja, ako je do štete došlo zbog djelovanja alkohola, određujući i koja je granica dozvoljenosti alkohola kod osiguranika. Naravno, najčešće su upravo prometne nezgode povezane s alkoholom, pa se isključenje naknade iz osiguranja i odnosi na nezgode uzrokovane vožnjom pod utjecajem alkohola. No, teret dokaza alkoholiziranosti vozača jeste na osiguratelju. Ako on ne može dokazati da je u trenutku nezgode vozač bio pod utjecajem alkohola - nema mjesta odbijanju naknade iz ugovora o osiguranju. Pri tome valja upozoriti i na to da ev. Greške u metodi ili postupku utvrđivanja alkoholiziranosti vozača, padaju na teren osiguratelja. U jednoj presudi Vrhovnog suda Hrvatske (br. Rev. 2782/95 od 26.01.1999.) čitamo o jednoj parnici u kojoj je kasko osiguranik tužio osiguratelja zbog toga što mu je odbio naknadu štete na kasko osiguranom automobilu. Osiguratelj se poziva na zaista utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi vozača od preko 0,8 promila, dakle, preko granice koja je u uvjetima osiguranja predviđena kao razlog gubitka prava iz osiguranja. Vozač-tužitelj međutim tvrdi da mu prilikom kontrole alkoholiziranosti nije uzet na analizu i urin, te nije mogla biti utvrđena koncentracija alkohola u urinu, pa vještak nije mogao utvrditi da li se alkohol nalazio u fazi eliminacije. Prema izjavi vozača, on je prije nezgode popio tri čaše viskija, a krv mu je uzeta na analizu 50 minuta nakon prometne nezgode." U nedostatku mogućnosti kontrole stanja alkohola u mokraći (urinu - koji nije uzet) vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi koncentraciju alkohola u krvi u času prometne nezgode, a nije mogao isključiti mogućnost da je tog trenutka koncentracija alkohola u krvi bila, 0,25 gr/kg, kod koje se koncentracije apsolutnog alkohola u krvi ljudi nalaze u trijeznom stanju... Kod takvog činjeničnog utvrđenja i mišljenja vještaka, koje nije potvrdilo tvrdnju tuženoga (osiguratelja) da bi vozač bio pod utjecajem alkohola u mjeri koja izaziva gubitak prava na osiguranje... sudovi nižeg stupnja, su s pravom odbili prigovor tuženoga i tužiteljima dosudili naknade... Tužena uporno ističe da je kod vađenja krvi kod vozača utvrđena koncentracija alkohola u kojoj je izgubio pravo iz kasko osiguranja. To stoji, ali je bitna koncentracija u času upravljanja vozilom i kad se odigrao štetni događaj, a nedvojbeno je - zašto i kako sudovi nisu utvrdili da je takva koncentracija postojala u trenutku nezgode. U toj konstelaciji utvrđenih činjenica... nije bilo uporišta za zaključak da je vozač automobila, kad se dogodila nezgoda, bio pod utjecajem alkohola s više od 0,8 promila alkohola u krvi".