Dva događaja koja su se nedavno dogodila potaknula su me da nešto više kažem o liječnicima u Hrvatskoj. Ne brinite, iako bi to neki željeli, nećemo govoriti o pravima medicinskog osoblja, plaćama, greškama koje su sastavni dio posla
Čitatelji koji prate ovu rubriku znaju da nam je svrha približiti zdravlje čovjeku i u osnovnim crtama objasniti prirodu bolesti i kako se osobno ponašati kako bi sačuvali zdravlje.
No, ovog puta nešto malo drugačije. Naime, dva događaja koja su se nedavno dogodila potaknula su me da nešto više kažem o liječnicima u Hrvatskoj. Ne brinite, iako bi to neki željeli, nećemo govoriti o pravima medicinskog osoblja, plaćama, greškama koje su sastavni dio posla. Govorit ćemo o uspjesima dvaju medicinskih timova u Rijeci i Zagrebu i to usprkos svim problemima o kojima svakodnevno pričamo, ali manje-više ništa ne mijenjamo. Nekako mi se čini da je stanje slično kao i prije 50 godina. Kako onda, tako i sada, zdravstveni sustav se bazira na entuzijazmu medicinskog osoblja. No, dosta o tome, bojim se da ću i ja napraviti grešku lamentiranja o zdravstvenim problemima i da su mi svi drugi krivi.
Prije nešto više od mjesec dana, u Rijeci u KBC-u izvršena je operacija prišivanja šake pacijentu, koja je pacijentu odrezana prilikom nesreće na radu. Samom medicinskom laiku to može izgledati kao čudo, ali i mnogim liječnicima koji ne poznaju ovu problematiku. Takva operacija spada u vrhunac timskog rada izvanredno osposobljenog liječničkog i sestrinskog osoblja. Teoretski treba samo spojiti kosti, krvne žile, živce, tetive, mišiće, kožu i postignuti da šaka bude funkcionalna bez komplikacija. Priznajte da to i "nije nešto".
Takva operacija zahtijeva vrhunsko znanja kirurga više specijalnosti i pratećeg osoblja. Osim toga, ono što se zaboravlja je da takvu operaciju mogu samo napraviti liječnici koji istinski žele pomoći ljudima i koji ne gledaju na probleme koje smo naveli na početku. Sve što mogu reći je kapa dolje i hvala im.
Drugi slučaj koji želim naglasiti i objaviti se dogodio nedavno na klinici za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Nakon prometne nesreće utvrđeno je da je nastala teška povreda opasna po život. Naime, kod pacijentice je nastala teška povreda noge, preciznije rečeno, noga je bila smrskana i odvojena od tijela. Hitnom intervencijom pacijentici je prvo stabilizirano opće stanje, spašen joj je život. Nakon toga helikopterom je prevezena na Kliniku za traumatologiju u Zagrebu.
I onda počinje čudo koje do sada najvjerovatnije nigdje nije učinjeno u svijetu. Dok se vodilo računa o općem stanju pacijentice, 10 dana otkinuta noga se pripremala u posebnim uvjetima kako bi se mogla ponovno spojiti. Trebalo bi nam deset članaka da u osnovnim crtama objasnimo što se sve činilo da takav operativni zahvat uspije. I uspio je! Nemam više komentara jer sve što bi rekao ne bi moglo objasniti takav zahvat i takav uspjeh, znanje i motivaciju. Iskrene čestitke!
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na: [email protected]
