09.08.2018.

Ustavnost specijalističkog usavršavanja doktora medicine

Piše:prof. dr. sc. Marijan Ćurković
Innovus d.o.o
www.osiguranje.hr

Radni odnos uređuje se brojnim heteronomnim i autonomnim pravnim normama (propisima). Nepoštivanje tih normi predstavlja protupravno djelo

          U odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje se ustavnost pojedinih odredbi propisa po prijedlogu predlagatelja u ime pravne sigurnosti, ustavnosti i vladavine prava. U „N.N“ 89/17 objavljena je odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj u – II 187/2015 od 11. srpnja 2017. koja se odnosi na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („N.N“ 100/11 do 6/17), pa kojima se ukidaju točno određeni članovi toga propisa i to s 31. prosinca 2017. godine.

          Uži sadržaj navedenog Pravilnika odnosi se na pitanja organizacijske naravi: o granama specijalizacija doktora medicine, trajanju i programu specijalizacija i užih specijalizacija, uvjetima koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i doktori medicine koji obavljaju privatnu praksu za obavljanje specijalizacije, načinu provođenja specijalizacija te načinu polaganja specijalističkog ispita.

          Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti nadležni ministar neka od tih pitanja može urediti pravilnikom na prijedlog liječničke komore i nadležnih društava. Svaki podzakonski (provedbeni) propis, pa i ovaj Pravilnik mora biti u skladu sa Zakonom (to je načelo zakonitosti).

          Radni odnos uređuje se brojnim heteronomnim i autonomnim pravnim normama (propisima). Nepoštivanje tih normi predstavlja protupravno djelo (kazneno djelo, prekršaji, disciplinsko djelo, odgovornost za štetu). Najčešće je to na štetu radnika. U ovom slučaju to je na štetu specijalizacije doktora medicine jer je Pravilnik neke odnose uredio suprotno Zakonu.

          Temeljno pitanje je ugovor o međusobnim pravima i obvezama između doktora medicine na specijalizaciji i zdravstvene ustanove o tome je odlučivao i Ustavni sud, ali i ovim pitanjima koje je propisivao Pravilnik: troškovima specijalizacije; najdulje trajanje obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja; uvjetovanje otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanje radnog odnosa u drugoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, kada nije potreban javni natječaj, naknada koju plaća ustanova koja zaposli specijalizanta ili specijalistu onoj ustanovi koja ga je do tada „plaćala“, ali i obveze specijaliste u slučaju kada otkaže ugovor o radu.

          Ustavni sud je konstatirao da je ministar „prešao“ ovlasti koje mu je „dao“ Zakon. Nadležni ministar može uz suglasnost i po prijedlogu nadležne komore i stručnog društva pravilnikom utvrditi grane, trajanje i program specijalizacije i užih specijalizacija zdravstvenih radnika. Bez tih prijedloga ministar ne može uređivati navedene odnose.

          Ustavni sud je konstatirao da je osporeni Pravilnik uređivao pitanja radnopravnog statusa doktora medicine u postupku specijalizacije, pa je u skladu s navedenim zakonima i Zakonom o radu „N.N“ 93/14 i 127/17 o tome prethodno trebalo da se izjasne radnici odnosno radnički predstavnici. Pravilnikom se direktno uplivisalo na sadržaj radnog odnosa doktora medicine.

          Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom i rješenjem ukinuo je članke 11 i 11a Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, kao i članak 12. toga Pravilnika (članci 17. i 18.) Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.  

Podijeli