- Zakon o radu uređuje jedan poseban radni odnos, u kojemu radnik ne radi za i kod svoga poslodavca, već radi nesamostalno za i kod “korisnika“, pravnog subjekta kojemu je poslodavac ustupio svoga radnika
Kao i svaki drugi pravni odnos tako se i radni odnos kroz vrijeme mijenja i prilagođava aktualnim društvenim potrebama i usklađuje s mogućnostima koje gospodarski odnosi danas pružaju. Za današnje radne odnose specifično je da često nastaje potreba zapošljavanja kod poslodavca koja mora brzo biti zadovoljena, možda i sa većim brojem radnika, ali ne na duži vremenski rok.
Također, česta je i situacija brzog i lakog mijenjanja radnog odnosa od strane radnika.
Zakon o radu tako uređuje jedan poseban radni odnos, u kojemu radnik ne radi za i kod svoga poslodavca, već radi nesamostalno za i kod “korisnika“, pravnog subjekta kojemu je poslodavac ustupio svoga radnika. Primjećujemo da navedenome odnosu nedostaje karakteristika subordinacije radnika svome poslodavcu, već ta subordinacija postoji u odnosu između radnika i “korisnika“.
Za nastanak navedenog radnog odnosa poslodavac može biti isključivo agencija za privremeno zapošljavanje. Agencija za privremeno zapošljavanje temeljem sporazuma o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (korisniku) za obavljanje privremenih poslova. Obzirom da Zakon o radu ne navodi ograničenja o tome koji pravni subjekti bi mogli biti korisnici, proizlazi da to može biti svaki poslodavac. Agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima:
- nakon upisa u evidenciju pri ministarstvu nadležnom za poslove rada,
- samo u zemlji,
- pod uvjetom da te poslove obavlja kao jedinu djelatnost i
- da je registrirana prema propisima o trgovačkim društvima.
Temelj za ustupanje radnika drugom poslodavcu je sporazum o ustupanju radnika.
Sporazum o ustupanju radnika između agencije i korisnika mora biti sklopljen u pisanom obliku. S time da agencija ne smije ustupati korisniku radnika za obavljanje poslova za neprekinuto razdoblje dulje od jedne godine, a prekid kraći od mjesec dana ne smatra se prekidom razdoblja od jedne godine. Sporazum mora uz opće uvjete poslovanja agencije sadržavati i sedam taksativno navedenih obaveznih klauzula prema Zakonu o radu (broj radnika potrebnih korisniku, vremenskom razdoblju ustupa, mjestu rada, poslovima koje će radnici obavljati, uvjetima rada itd.). Zako o radu nadalje izričito zabranjuje sklapanje takvog sporazuma iz navedenih razloga, to jest u slučajevima:
1. zamjene radnika kod korisnika kod kojega se provodi štrajk,
2. ako je korisnik u prethodnom razdoblju od 6 mjeseci poslovno uvjetovanim otkazom, znači otkazom u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, otkazao ugovore o radu radnika koji su radili na poslovima za obavljanje kojih traži ustupanje radnika,
3. za poslove sa skraćenim radnim vremenom, to jest takve poslove na kojima se uz primjenu zaštite na radu od štetnih utjecaja radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje,
4. za ustupanje radnika drugoj agenciji,
5. u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom koji obvezuje korisnika.
