Kada se govori o analizi dionica, tada se uglavnom misli na osnovne dvije analize: fundamentalnu i tehničku analizu. Fundamentalna analiza bazira se na konkretnim podacima o poslovanju neke kompanije, dok se tehničkom analizom nastoje prognozirati cijene dionica, uočavajući trendove u kretanju prošlih cijena dionica. Tehnička analiza ima veoma dugu povijest, još od kraja 19. stoljeća, kada je Charles Dow, osnivač Dow Jonesa, iznio svoju "Dow" teoriju za identificiranje trendova u cijenama dionica. Danas se grafikoni, kao rezultat tehničke analize, koriste od strane najuspješnijih investitora poput onih koji vode najjače investicijske fondove, Sorosov Quantum fond ili Fidelity fondove. Veoma dugo, tehnička analiza nije bila cijenjena od strane ekonomista, za razliku od fundamentalne analize. Neki su ove analize uspoređivali sa odnosom astrologije i astronomije. Još od šezdesetih godina ekonomisti vjeruju, više ili manje, u teoriju efikasnosti tržišta. Na efikasnim tržištima cijene reflektiraju sve dostupne informacije, pa uzorak kretanja prošlih cijena dionica ne može ništa korisno savjetovati glede budućeg kretanja cijene. Ipak, tijekom devedesetih godina neki ekonomisti su pokušali dokazati da se mogu prognozirati buduće cijene na bazi kretanja cijena u prošlosti. Jedna od poznatijih knjiga na tu temu je «A Non-Random Walk Down Wall Street", autora MacKinlay-a i Lo-a. Smatraju da grafikoni sadrže niz korisnih informacija o budućem kretanju cijena dionica. Isto tako, smatraju da postoji znatna razlika za različita tržišta. Tako za dionice izlistane na Njujorškoj burzi ili American Stock Exchange, samo sedam od deset tehničkih metoda ima dovoljnu prognostičku mogućnost da bi bile statistički značajne. Za dionice koje kotiraju na NASDAQ-u, svih deset ima tu mogućnost. Zbog čega dolazi do takvih razlika? Individualni investitori drže veći udio u strukturi investitora na NASDAQ-u nego na NYSE-u ili Amex-u, gdje su značajniji institucionalni investitori. Stoga se zaključuje da se ponašanje individualnih investitora, pa i kretanje cijena, može bolje prognozirati, odnosno da cijene reflektiraju promjene u psihologiji investitora. Bez obzira na sve, mnogi smatraju da je tehnička analiza još uvijek više umjetnost, a manje znanost.