Jadni A.V. ipak mora učiniti ono što je, sklapajući privatno zdravstveno osiguranje, htio izbjeći: javiti se u KBC i čekati nadležnog kardiologa kojemu će pokazati nalaz privatnog kardiologa
Ovih dana svjedoci smo medijskih napisa o tome kako državni HZZO stupa na novo područje dopunskih i dodatnih usluga u zdravstvenom osiguranju. Isto tako smo svjedoci i reakcije premijskih osiguratelja zdravstvenog osiguranja koji, zbog institucionalno promovirane nejednakosti na tržištu, prijete (još jednom) ustavnom tužbom protiv takvog stanja.
Da su osiguratelji u pravu i da nadležno ministarstvo ne „ljubi“ privatno zdravstveno osiguranje pokazuje i primjer našeg čitatelja A.V.-a.
On ima obvezno zdravstveno osiguranje kao i svaki „pristojan“ građanin Republike Hrvatske, ali – znajući kakva je situacija u tom osiguranju – ima sklopljen i ugovor o zdravstvenom osiguranju s jednim privatnim osigurateljem. Nedavno je imao srčane tegobe. Javio se svome liječniku, koji ga je poslao na pregled kod kardiologa. Kad se javio u centralno mjesto za narudžbu pregleda naručen je za pregled u studenom 2011. Naravno da nije želio čekati tako dugo, jer do tada može „…deset puta umrijeti“. Odlučio se za pregled kod privatnog osiguratelja, koji je i obavio drugi dan nakon telefonskog poziva njihovoj recepciji.
Kardiolog, koji ga je sustavno pregledao (ultrazvuk i ostalo ) i utvrdio o čemu se radi, propisao mu je „…neke lijekove za srce“ i uputio ga da se s tim nalazom javi svome liječniku. Kad je A.V. došao kod svoga liječnika i kad je ovaj pregledao nalaz i propisane lijekove, ustvrdio je da se jedan od propisanih lijekova „ne nalazi na referentnoj listi i može ga propisati samo nadležni kardiolog KBC-a“.
To je, pak, značilo da jadni A.V. ipak mora učiniti ono što je, sklapajući privatno zdravstveno osiguranje, htio izbjeći: javiti se u KBC i čekati nadležnog kardiologa kojemu će pokazati nalaz privatnog kardiologa i njegov recept s navedenim lijekovima, kako bi se ipak nekako dokopao propisanog lijeka na račun svoga obveznog socijalnog osiguranja, kojega inače redovno plaća već desetljećima.
Do pisanja ovoga članka A.V. nije uspio dobiti recept od nadležnog kardiologa, pa mu ostaje ili strpljivo čekati da nekako dođe do njega ili propisani lijek privatno platiti (s vjerojatnim odlaskom u neku slovensku apoteku), unatoč tomu što ima „...dvostruko osiguranje, socijalno i privatno zdravstveno...“. Čudno?
Kardiolog, koji ga je sustavno pregledao (ultrazvuk i ostalo ) i utvrdio o čemu se radi, propisao mu je „…neke lijekove za srce“ i uputio ga da se s tim nalazom javi svome liječniku. Kad je A.V. došao kod svoga liječnika i kad je ovaj pregledao nalaz i propisane lijekove, ustvrdio je da se jedan od propisanih lijekova „ne nalazi na referentnoj listi i može ga propisati samo nadležni kardiolog KBC-a“.
To je, pak, značilo da jadni A.V. ipak mora učiniti ono što je, sklapajući privatno zdravstveno osiguranje, htio izbjeći: javiti se u KBC i čekati nadležnog kardiologa kojemu će pokazati nalaz privatnog kardiologa i njegov recept s navedenim lijekovima, kako bi se ipak nekako dokopao propisanog lijeka na račun svoga obveznog socijalnog osiguranja, kojega inače redovno plaća već desetljećima.
Do pisanja ovoga članka A.V. nije uspio dobiti recept od nadležnog kardiologa, pa mu ostaje ili strpljivo čekati da nekako dođe do njega ili propisani lijek privatno platiti (s vjerojatnim odlaskom u neku slovensku apoteku), unatoč tomu što ima „...dvostruko osiguranje, socijalno i privatno zdravstveno...“. Čudno?
Ma kajgod, rekli bi mudri Zagorci.
