U osigurateljnoj djelatnosti u Europi je na djelu već nekoliko godina fenomen koncentracije osiguratelja. Prema službenim podacima Europske zajednice godine 1999. bilo je u zemljama članicama Zajednice 45 tzv. velikih poteza akvizicije i koncentracije osiguratelja. Posljedica koncentracije jeste nastanak grupa osiguranja, koje ne dovode nužno do nestajanja postojećih društava, već ona u okviru grupe nastavljaju samostalno djelovati. Ovakvi potezi učinili su, na opće iznenađenje, francusku grupu AXA najvećim klasičnim osigurateljem u svijetu. S druge pak strane, koncentracija u Europi nije dovela do smanjenja broja osiguratelja, jer broj novih osiguratelja brzo raste u Centralnoj i Istočnoj Europi. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Hrvatsku karakterizira brzi rast broja osiguravajućih društava. Taj broj se popeo na 26 osiguratelja i, prema stručnim ocjenama, čini gornju granicu koja omogućava normalno poslovanje društva na hrvatskom osigurateljnom tržištu. Od tih 26 društava, međutim, više od polovice čine mala društva s nedovoljno velikim kapitalom, koji im onemogućuje razvijanje novih proizvoda, koji traže ulaganja, administriranje i osiguranje sigurnosti dugoročnih osiguranja, kao što je to životno osiguranje ili osiguranje rente. No, konkurencija između velikog broja društava ipak ima pozitivan učinak: premije osiguranja padaju ili stagniraju, nude se (doduše sramežljivo) novi proizvodi. A što je posebno indikativno, počele su koncentracije i u Hrvatskoj. Manja društva su shvatila da s malim kapitalom nemaju budućnosti u bespoštednoj borbi za opstanak ili napredak na tržištu. S koncentracijom je prva počela grupa AGRAM, koja već ima u svome sastavu "Euroherc", "Jadransko osiguranje" i "Mediteran" (a šuška se i oko akvizicije "Veritasa"). Prvo "pravo domaće osiguranje" riječki "Kvarner" osiguranje na putu je integracije sa slovenskim "Sava" osiguranjem. Austrijski "Grave" već je koncentrirao "Primu" i "Slavonija" osiguranje. Nastavak koncentracije očekuje se od inozemnog osigurateljnog kapitala, indikativno, ne koristi zakonsku mogućnost osnivanja podružnica u Hrvatskoj, već radije kupuje manja društva, koja će, sve upućuje na to, kasnije biti okosnica daljnjih akvizicija i koncentracije. Za potrošače opisana kretanja ne moraju nužno biti negativna, jer - za sada - mala je vjerojatnost da će neka od grupa doseći monopol na tržištu.