Danas ćemo malo zaviriti u unutrašnjost motora. Kad dignemo poklopac motora na nekom novijem automobilu, bio motor upaljen ili ne, motor gotovo da se i ne miče, tj. radi mirno i uglađeno. Toliko, da na primjer, ako stavite na motor Ferrarija cigaretu okomito na filter zraka, većim dodavanjem gasa, ona neće pasti. Ali u unutrašnjosti se događa pravi košmar. Unutra je jedna mala tvornica koja ima idealnu organizaciju i gdje uvijek sve mora štimati. Štrajka nema, jer je dosta da samo jedan sastavni dio prestane raditi i cijeli sistem se zaustavlja. No, ako se neki element odluči na štrajk, tj. pokvari se, odmah bude zamijenjen. Uglavnom, kad bi mogli uskočiti u motor, vidjeli bi da se stalno nešto okreće, ide gore dolje, cirkulira ulje i tekućina hlađenja, ubacuje se gorivo, izbacuju ispušni plinovi itd. I tako iz sekunde u sekundu, iz godine u godinu. Upravo nas danas interesira ovo zadnje navedeno, ubacivanje goriva i izbacivanje ispušnih plinova. To je zadatak ventila. Razlikujemo usisne i ispušne ventile. Sami nazivi kažu zašto koji služe. No, ventili sami po sebi, da nemaju prateće elemente koji ih pokreću, ne bi služili ničemu, ali zato je tu bregesta osovina, koja ih svojim okretanjem otvara i zatvara. To je moguće zato jer su brijegovi te osovine excentrični, pa kad vrh excentra, tj. brijega nije na ventilu, ventil je zatvoren, a kad brijeg naleti na njega, ventil se otvara i zavisno da li je usisni ili ispušni, propušta smjesu goriva u kompresioni prostor ili otvori prolaz sagorjelim ispušnim plinovima. Ovako sve izleda vrlo jednostavno, no sve su inžinjeri i konstruktori morali dobro proračunati prije nego se prišlo proizvodnji. Svaki stupanj ili desetinka milimetra važna je za dobar rad motora, kao i, uostalom za sve ostale dijelove motora. Ono s čim najčešće povezujemo ventile je njihovo podešavanje ili "štelanje". No i to polako prolazi, jer velika većina novih motora ima hidraulične podizače ventila, pa klasičnog podešavanja nema. Sjećam se kad nam je jedan simpatični Rom u ona prošla vremena, svako toliko dolazio u servis i tražio informacije kako se što popravlja kod starog Yugića 45. Kad smo mu rekli da ventile neće moći sam podesiti jer nema mjerne listiće ili "sondu", rekao je da nema problema jer će to napraviti sa žiletom, budući je njegova debljina tu negdje sa zazorom koji treba postići između ventila i klackalice. Za podešavanje platina i svjećica, samo je dodavao još žileta, koliko je trebalo da dobije debljinu od 0,40 mm ili 0,60 mm. Ventili moraju imati zazor jer se porastom temperature u motoru njihova stabljika izdužuje i ako ne bi postojao zazor, došlo bi do situacije da bi se ventil skroz naslonio na klackalicu ili podizač ispod bregaste, koji više nemaju kamo, i ventil bi stalno ostao u otvorenom položaju, što bi remetilo normalan rad motora. Osim navedenih sistema podešavanja i samopodešavanja. Postoji još i podešavanje pločicama. To nije izvedivo u kućnoj garaži, jer za takav zahvat treba imati specijalni alat i velik broj pločica različitih debljina, što i profesionalni mehaničari ponekad nemaju, jer kad se potroše određene dimenzije, treba garniture ponovu dopunjavati. Tu treba reći da razlog, uglavnom smanjenju zazora, nije potrošena pločica, nego "ukopavanje" pečurke ventila u njezino sjedište na glavi motora. Kako se dodirna površina više troši, tako se smanjuje zazor. Nepravovremena kontrola može dovesti do dužeg rada motora sa ventilima bez zazora i tada nastupa njihovo lagano izgaranje. Motor tada počinje slabije vući, a na minimumu je primjetan neravnomjeran rad, zbog toga što jedan cilindar ne radi, pa kažemo da motor "trokira". U svrhu popravka, potrebno je demontirati glavu motora, obraditi sjedišta ventila i u pravilu, osim onoga koji je oštećen, prilagoditi dosjede ostalih ili i njih zamijeniti, ako i malo sumnjamo u njihovu ispravnost. Svakako je manji trošak zamjene svih ventila, nego za par tisuća kilometra ponoviti isti postupak. Ventili ne koštaju puno kad ih je samo osam, tj. dva po cilindru, no kad motor ima po cilindru tri, četiri, pa nerijetko i pet ventila, tada treba troškove staviti na papir i tek onda odlučiti da li će se svi mijenjati, jer bi bilo dobro, ili je to zaista potrebno. Uz takvu zamjenu obično ide i zamjena vođica ventila, odnosno malih cilindričnih cjevčica kroz koje i po kojima ventili imaju hod gore-dolje. Zamjena brtvenih gumica uopće ne smije biti upitna, jer stvarno malo koštaju, a sprečavaju trošenje motornog ulja, koje u slučaju potrošenosti starih, neelastičnih, propuštaju ulje kojim se podmazuju ventili. Ulje odlazi u kompresioni prostor i nepotrebno izgara. Dakle, ako niste dugo bili na servisu, tražite od mehaničara da izvrši i tu operaciju. Jeftino, a ne boli...