Na žalost, ili na sreću, nigdje ne polijećemo. Iako naslov asocira na avion, kad ljubazne stjuardese prije polijetanja izreknu tu specifičnu naredbu, toga moramo sami biti svjesni prije nego što uopće krenemo automobilom. Mada veliki broj vozača zanemaruje taj sigurnosni element, najnovijim ispitivanjima se došlo do neočekivanih rezultata koji su pokazali da sigurnosni pojasevi više štite živote vozača i putnika nego zračni jastuci. U posljednje vrijeme broj zračnih jastuka, naročito u automobilima visoke klase se toliko namnožio da prilikom sudara iskaču iz svakog kantuna, a najnovije na zadnjim sjedalima, i iz sigurnosnih pojaseva. U ovom razdoblju pojačanog prometa kad su nam turisti navalili na more, umorni i nenaviknuti na naše ceste pune iznenađenja, treba biti naročito oprezan. Ali naš oprez ništa ne koristi, ako netko s druge strane izazove nezgodu.I sada dolazi ono kad se nekome prepričava takav događaj: da sam barem bio vezan, možda bi prošao bez ozljeda, a ovako hitna, bolnice, bolovanje itd. Zakon je jasan i Policija radi svoj dio posla. Niste li vezani, plaćate kaznu. Za sada još ne tako veliku, ali nakon usvajanja novog Zakona o sigurnosti na cestama (protiv čijeg prijedloga se mnogi bune, jer kažu da imamo hrvatske plaće, a kazne bi bile evropske), sigurno će većina gunđati, ali će se ipak zavezati. Treba znati da svi sigurnosni propisi, osim što pune proračun, imaju i preventivno djelovanje, jer je dugotrajno liječenje skupo i za osiguranja, zdravstvo, a na kraju i za državu. Pa, zašto mnogi vozači ne koriste pojas i zar je tako teško biti vezan? Razlozi koje navode nevezani nisu nikakva opravdanja, a najčešće isprike su u stilu: u gradu mi ne treba, osjećam se sputano za volanom, zaboravio sam itd. Oni koji su naveli prvi razlog, naročito su u krivu, jer je dokazano da velika većina ozljeda baš u gradskom prometu ne bi bila tako pogubna da je vozač ili putnik bio zavezan. A treba ga samo utaknuti. Povijest pojasa nas vodi u avione gdje su prvi put korišteni. Naravno da tamo prilikom sudara, udara ili pada malo znače, ali u automobilu, gdje su brzine daleko manje, ali je promet gušći u svakom trenutku vaša ili tuđa greška može izazvati nezgodu, pojas može biti od presudnog značenja. Naglim zaustavljanjem ili nailaskom na tvrdu prepreku, zakonom fizike, tijelo ima intenciju pomicanja prema naprijed ili u drugom pravcu, obzirom na kut udarca ili prevrtanja. U najčešćem slučaju, izlijetanja prema naprijed, volan probija grudni koš, a glava leti u prednje staklo. O dobivenim ozljedama suvišno je govoriti. Biti vezan u istom slučaju znači ostati pričvršćen uz naslon sjedala i izbjeći navedena ranjavanja. Naravno da stopostotna sigurnost ne postoji, jer onda ne bi bilo poginulih u automobilima, ali vezanost pojasom jedna je od osnovnih uvjeta da čovjek izvuče živu glavu. Prvi pojasevi su bili vrlo jednostavni. To je bila široka traka pričvrćena jednom stranom za dovratni stup, a drugom za pod automobila dijagonalno preko grudnog koša. Svaki je vozač morao zasebno podešavati kopču na sredini pojasa jer jednom zavezan pojas nije omogućavao pomicanje tijela u smislu manjih pokreta. Baš taj dio automobila bio je razlog da jedna žena ostavi muža, jer je uvijek morala podešavati pojas na suvozačkom sjedalu. Znajući da mu je ljubavnica puno tanja, više nije bilo dileme zašto se stalno kasno vraća s posla. Današnji pojasi toga nemaju, jer su sve kretnje tijela dok nema trzaja omogućene preko sigurnosnog mehanizma u kučištu pojasa. Čim mehanizam osjeti nagliji pokret, odmah zablokira i ne dozvoljava tijelu daljnje pomicanje. Osim toga, danas su pojasevi učvršćeni u tri točke, pa predstavljau dodatnu sigurnost. Kad smo godinama unazad čitali da u mehanizmu pojasa u Mercedesu ima baruta, slatko smo se nasmijali, jer smo mislili da je to šala. Međutim, danas i "mali" automobili već imaju taj uređaj. O čemu se zapravo radi? Najvažnije je da tijelo ne poleti naprijed, ili bolje rečeno, da to bude čim manje. Kod silovitog udarca više nisu u pitanju sekunde, nego njihovi tisućiti dijelovi. Upravo zbog toga "upaljač" baruta u pojasu, povezan je sa senzorima prednjeg dijela koji, ako je udarac jače naravi, osim što aktiviraju zračne jastuke, pošalju signal upaljaču, koji kao iz pištolja opali i dodatno zategne sigurnosni pojas prema nazad, tj, prema naslonu sjedala. Upaljači su jednokratni i nakon aktiviranja je potrebna njihova zamjena. Zamjena cijelog sistema koji se aktivirao, uključujući i zračne jastuke, jako je skupa, no ne tugujte za novcem, ako vam je glava ostala na ramenu.