Mačke se najčešće inficiraju u međusobnim borbama putem ugriznih rana jer se virus nalazi u slini bolesnih životinja
FIV (feline imunodeficiency virus) uzrokuje infektivno oboljenje mačaka kod kojeg dolazi do slabljenja imunološkog sustava organizma. Bolest je vrlo slična AIDS-u kod čovjeka, no kako je virus vrsno specifičan, mačji virus nije opasan za čovjeka.
Mačke se najčešće inficiraju u međusobnim borbama putem ugriznih rana jer se virus nalazi u slini bolesnih životinja. Mnogo rjeđe virus se može prenijeti direktnim kontaktom mačaka bez ugriza, primjerice međusobnim lizanjem, te sa mačke na njen podmladak. Srećom, virus je osjetljiv na većinu standardnih sredstava za dezinfekciju pa ne perzistira dugo u okolišu, što je vrlo važno za skloništa za mace, uzgajivačnice mačaka te kućanstva sa velikim brojem mačaka. Još uvijek nije do kraja razjašnjeno da li buhe mogu prenijeti FIV, pa je svakako važno sprovoditi cjelogodišnju preventivu protiv vanjskih i unutarnjih nametnika.
FIV napada imunološki sustav organizma, a jednom inficirana mačka ostaje zaražena zauvijek. Slično kao kod AIDS-a maca može godinama biti asimptomatična, bolest se razvija sporo, a simptomi će se pojaviti tek kada virus načne imunološki sustav.
FIV inficira limfocite - jednu vrsta bijelih krvnih zrnaca - te u prvoj fazi oboljenja može izazvati blage, prolazne simptome koji vrlo često prolaze nezamijećeno od strane vlasnika. Maca je malo mirnija, može se javiti prolazna povišena temperatura, dan,dva nešto slabiji apetit. Do pravog razvoja bolesti zbog masovnijeg razmnožavanja virusa u limfocitima, doći će tek nekoliko godina nakon infekcije, najčešće dvije do tri godine. Upravo zbog načina prenošenja FIV-a i dugog latentnog perioda, tipična bolesna maca biti će mužjak koji nije kastriran kao mlad, a sada je star oko 5 godina. Takav mačor je spolno sazrio i više je sezona sudjelovao u borbama za ženke i teritorij s drugim mužjacima, te je zaražen od drugih mačaka upravo u tim kontaktima.
Iako je kasnije kastriran, već je došlo do infekcije, te nakon par godina dolazi i do pojave cijelog niza simptoma bolesti.
Kako dolazi do slabljenja normalnog imunološkog odgovora organizma, kod bolesne mace razviti će se cijeli niz nespecifičnih simptoma. Maca će obolijevati od infekcija koje su uobičajene, no simptomi će biti burniji, a terapija neće biti uspješna. Najčešće će nam vlasnici navesti kako je mačak smršavio, povećani su limfni čvorovi, slabiji je apetit, često se javlja povišena tjelesna temperatura. Bolesna maca je bezvoljna, a sve prate česte infekcije dišnih puteva i kože. Tako se javlja kašalj, kihanje, gnojni iscjedak iz nosa, a na koži su česti abscesi i flegmone. Jedan od najčešćih simptoma koji prati FIV je upala desni koja je praćena bolnošću pri uzimanju hrane, pojačanim slinjenjem i vrlo neugodnim mirisom iz usta. Svi se ovi simptomi pojavljuju polako, tijekom nekoliko tjedana ili čak mjeseci. No, nakon toga maca postaje bolesna sve češće, te joj je potrebna veterinarska pomoć ponekad i svakih 15 dana. Bolest dijagnosticiramo testiranjem krvi, no ne kod mačaka mlađih od 6 mjeseci iz dva razloga: rezultat može biti lažno negativan jer od infekcije do razvoja antitijela koja detektiramo testom, mogu proći tjedni pa i mjeseci. Sa druge strane test može biti lažno pozitivan, ukoliko u krvi mlade mace još uvijek ima prisutnih antitijela njene majke. Sa interpretacijom rezultata testa interferiraju i antitijela nastala cijepljenjem mačaka protiv FIV-a , no kako kod nas to cijepljenje nije dio uobičajene prakse, za sada to ne uzimamo u obzir.
Pozitivan rezultat testa nije smrtna presuda za macu, FIV pozitivna maca, uz dobru njegu može kvalitetno živjeti godinama. Dodatan problem u prepoznavanju vrlo raznolikih simptoma predstavlja i činjenica da je uz infekciju FIV-om često prisutna i infekcija drugim mačjim virusima kao što su virus infekcioznog peritonitisa (FIP) virus leukemije (FeLV), te infekcije drugim uzročnicima kao što su hemoplazma i toxoplazmoza.
