Naš čitatelj T.Z. postavlja slijedeće pitanje : " Da li vlasnik motornog vozila , koji strada kao suputnik u svom vozilu , ima pravo na naknadu neimovinske štete po polici osiguranja autoodgovornosti " , i pri tome se poziva na čl. 1068. st. 3. Zakona o obveznim odnosima , očito sugerirajući negativan odgovor na svoje pitanje . Naime , taj stavak vlasnika vozila ne smatra trećom osobom ( " Trećom osobom smatra se oštećenik , koji nije ujedno vlasnik …" ) . Medjutim , za štete uzrokovane uporabom motornih vozila postoji poseban zakon ( lex specialis ) , Zakon o obveznim osiguranjima u prometu , koji regulira položaj i krug trećih osoba , dakle osoba koje imaju pravo na naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. U čl. 23. st. l. t. 2. toga Zakona rečeno je da po osnovi osiguranja od automobilske odgovrnosti nema pravo na naknadu štete " vlasnik…i to na naknadu štete na stvarima ". Time je ovaj Zakon ograničio odredbu Zakona o obveznim odnosima po kojoj vlasnik nije treća osoba . Dakle , kao poseban zakon Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ima prednost pred odredbama Zakona o obveznim odnosima . To pak znači da će vlasnik vozila , koji kao suputnik u svome vozilu doživi prometnu nesreću i bude ozlijedjen , imati pravo na naknadu štete po vlastitoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti . On ne će imati pravo na naknadu štete koju tim vozilom vozač uzrokuje na stvarima vlasnika vozila ( na pr. šteta na samom vozilu , šteta zbog oštećenja ulaznih vrata garaže koja je vlasništvo vlasnika vozila , udar u neko drugo vozilo kojemu je vlasnik isti kao i vlasnik koji je suputnik u vozilu kojim je počinjen (su)dar , itd. ) . Smisao odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jeste zaštititi sve osobe osim osoba koje upravljaju vozilom . Vozač je uvijek i za sve štete isključen iz osigurateljne zaštite . Vlasnik vozila , koji ne upravlja vozilom, kad je u pitanju neimovinska šteta , zaštićen je kao i svaka druga oštećena treća osoba .