Zakonom o volonterstvu određeno je da se volontiranjem smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako Zakonom nije drukčije određeno.

Dakle, jedno od načela Zakona je načelo besplatnosti, odnosno volontiranje se ne može uvjetovati ispunjenjem neke činidbe ili stjecanjem imovine, novčane nagrade ili koristi.

No, postoje i naknade koje se mogu isplatiti volonterima, a to su naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje, naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i prehrane koji nastanu u vezi s volontiranjem, naknade isplaćene u svrhu troškova prehrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u aktivnostima volontiranja, naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i cjepiva primljenih u svrhu obavljanja volontiranja, naknade isplaćene za troškove edukacije izvan školskog sustava potrebne za volontiranje, naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi s izvršavanjem volonterskih uslu­ga i aktivnosti, naknade isplaćene za premije osiguranja za slučaj smrti, tjelesne ozljede ili profesionalne bolesti tijekom volontiranja, naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili treće osobe, džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne premašuje iznos dnevnica propisanih za državne službenike, sredstva isplaćena u svrhu naknade troškova pribavljanja dokumenata ili plaćanja pristojbi nužnih za omogućavanje volontiranja, naknade isplaćene za druge troškove koji nastanu u vezi s obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti te isplaćeni novčani iznosi dobitnicima Državne nagrade za volontiranje.

Osim prethodno navedenih naknada, volonterima se mogu isplatiti i svi Zakonom o porezu na dohodak propisani primici na koje se ne plaća porez na dohodak, a to su, između ostalog, i dnevnice i naknade troškova na službenim putovanjima, naknade za odvojeni život, naknade troškova prijevoza na posao itd. Navedene isplate priznaju se na temelju vjerodostojnih isprava koje glase na isplatitelja – neprofitnu organizaciju (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog), a bitan kriterij je i neostvarivanje primitaka po osnovi nesamostalnog rada ili primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak do trenutka isplate tih naknada u neprofitnim organizacijama.

Zaključno, volonterski rad se ipak na neki način može potpomoći i na porezno priznati način podmiriti dio troškova koje ostvaruju volonteri.

No, također, treba pripaziti da se volonterski rad ne eksploatira i da ne zamjenjuje redovne potrebe za zaposlenicima, budući da se isto kosi s nekim moralnim načelima volontiranja, a može biti i sklizak teren vezano za Zakon o radu.