Zakonom o Hrvatskom crvenom križu (članak 12. stavak 3.) osigurateljima koji se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti nametnuta je obveza uplate sredstava za sufinanciranje djelatnosti Hrvatskog crvenog križa od 1% od naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti (poznatije kao obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila trećim osobama). U članku 9. citiranog zakona nabrojeni su poslovi koje obavlja Hrvatski crveni križ, među njima i to da "provodi stručno usavršavanje predavača iz nastavnog predmeta pružanja prve pomoći osobama ozlijeđenima u prometnoj nesreći, vodi evidenciju i izdaje odgovarajuća uvjerenja, te organizira obnavljanje znanja predavača svake pete godine. Usklađuje nacionalni program prve pomoći za vozače, vodi evidenciju i izdaje odgovarajuća uvjerenja o položenom ispitu". Osiguratelji su preko Hrvatskog ureda za osiguranje i Hrvatske gospodarske komore podnijeli prijedlog Ustavnom sudu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članak 12. stavak 3. i članka 24. stavak 1. točka 1. Zakona o Hrvatskom crvenom križu. Svojom odlukom broj U-I-2441/2001 i U-I-1107 od 12. veljače 2003. g., Ustavni sud je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti toga Zakona s Ustavom Republike Hrvatske. Prema sudu, nabrojeni poslovi Hrvatskog crvenog križa jesu tzv. javni poslovi, koje mu je Država povjerila. Povjeravajući mu javne ovlasti Država mora propisati i financiranje tih poslova, što je osporenim člankom 12. stavak 3. i učinila: ti poslovi se financiraju iz državnog proračuna i proračuna svih lokalnih jedinica i područne samouprave, sredstvima od djelatnosti čije je izvršenje povjereno Hrvatskom crvenom križu, te uplatom 1% od premije iz obveznog osiguranja vozila. Pravo je Države da propisuje obvezu financiranju javnih ovlasti, ali ako je zakonodavac smatrao da je potrebno u interesu cjelokupne društvene zajednice poboljšati uvjete obavljanja djelatnosti Hrvatskog crvenog križa uopće, tada je obveza povećanog izdvajanja za tu svrhu trebala biti propisana za sve gospodarske subjekte sukladno njihovim mogućnostima, što bi bilo sukladno odredbi članka 51. stavak 1. Ustava ("Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima")". Propisivanje obveze financiranja te djelatnosti samo osigurateljima koji se bave obveznim osiguranjem autoodgovornosti, ta se kategorija trgovačkih društava dovodi u neravnopravan položaj prema drugim trgovačkim društvima. To tim prije što osiguratelji autoodogovornosti sudjeluju u stvaranju proračunskih sredstava, dakle, "već na taj način doprinose financiranju djelatnosti Hrvatskog crvenog križa koje su mu povjerene temeljem javnih ovlasti". Namjena sredstava, nastavlja Sud... ničim ne opravdava dodatno opterećenje djelatnosti (baš) društava za osiguranje. Ta djelatnost, naime, ne povećava rizike od nastanka prometnih nesreća, već ih samo osigurava. Jednako tako, edukacijom stanovništva za pružanje prve pomoći (što je neosporno od iznimne društvene vrijednosti) ne sprečava se nastanak niti ne umanjuje broj prometnih nesreća. Educiranost stanovništva u pružanju prve pomoći može jedino pridonijeti uspješnijem saniranju dijela posljedica tih nesreća, što, međutim, nije ni u kakvoj vezi s djelatnošću osiguranja..." Takvom odlukom Ustavni sud je dao za pravo osigurateljima autoodgovornosti, koji se nadaju da će i drugi nametnuti doprinosi na premiju obveznog osiguranja od autoodgovornosti biti ukinuti, i time omogućiti smanjenje troškova, odnosno - ostavljanje više sredstava za plaćanje odšteta žrtvama prometnih nesreća.