Osiguratelj je u obvezi vratiti dio neiskorištene premije osiguranja samo ako se u prethodnom razdoblju nije ostvario osigurani slučaj.


Naš čitatelj D. H. piše: „U prvom mjesecu trajanja osi­gu­ranja imao sam udar u ogradu na cesti i razbijeno vozilo sam odjavio i tražio po­vrat za ostale mjesece u kojima vozilo neće biti u prometu. Rekao sam da sam udario u ogradu, ali da mi u policiji nisu ništa rekli o šteti na ogradi. Odgovorili su da će sačekati eventualnu nak­nadu štete i nakon 20 dana mi isplatili preostali iznos (1.700 kn), nakon još mjesec dana dobivam pismom oba­vijest od osiguratelja za po­traživanje štete od Cesta (3.500 kn) kao i zahtjev za povratom isplaćenog dijela, pod prijetnjom sudske tuž­be... Napominjem da nema izvještaja policije o počinje­nju bilo kakvog prekršaja (ni­­sam alkotestiran!)”.

„Zakonom o obveznim osiguranjem u prometu pro­pisana je obveza vlasnika/ ko­risnika motornog vozila da sklopi ugovor o osigura­nju i održava ga na snazi za cijelo razdoblje registracije vo­zila (v.čl.4.st.1. Zakona, Narodne novine br. 151/05). Kako je osiguranik D. H. imao (pretpostavljamo) tzv. totalnu šte­tu, te odjavio vo­zilo iz eviden­cije koju vodi MUP, prestala je njegova obveza imati ugo­vor o osi­guranju od odgovor­nosti, a prestao je postojati i osigurani rizik (odgovornost za štete iz uporabe motornog vozila), što je razlog za prije­vremeni prestanak ugovora o osiguranju. 

Tu činjenicu je prihvatio i osiguratelj, koji je izvršio po­vrat dijela premije osiguranja (dio koji se odnosi na vrijeme nakon brisanja vozila iz evidencije). Međutim, osigura­telj je u obvezi vratiti dio ne­iskorištene premije osi­gura­nja samo ako se u pret­hod­nom razdoblju nije ostvario osigurani slučaj. Ka­ko se, na­kon povrata premije, utvrdilo novo stanje na temelju novih činjenica, tj. da se osigurani slučaj ipak ostvario (šteta na cestovnoj ogradi) i da je osiguratelj mo­rao oštećenoj osobi (Ceste) isplatiti štetu, što je i učinio, stekao je pravo tražiti od svog osiguranika povrat (isplaće­nog) vraćenog mu dijela premije.

Čudi doduše brzopletost osiguratelja u vraćanju ne­is­ko­rištenog dijela premije (ia­ko je kao znak korektnosti treba pohvaliti), jer je kao pro­fesionalac morao znati, na te­melju izjave svoga osiguranika da je udario u cestovnu og­radu, da se može javiti oš­tećenik (Cesta) s od­štetnim zahtjevom i to u roku od tri godine, računa­jući od dana saznanja za štetu i štetnika, a što se u konačnici i dogodilo.

Kako je, dakle, D. H. pri­mio nešto na što nema pra­vo, nema mu druge nego vratiti osiguratelju ono što je neutemeljeno primio. Činje­nica da policija nije (ako ni­je) pokrenula prekršajni postupak protiv njega i da nije alkotestiran - nema nikakve veze s obvezom osiguratelja da plati štetu oštećenoj osobi (Cesta) i s njegovim pravom na povrati iznosa kojega je s naslova neiskorštene premije vratio osiguraniku, koji na to nema pravo.