Kad se govori o vrijednosti dionica, treba imati na umu tri vrijednosti, nominalnu, tržišnu i knjigovodstvenu vrijednost. Mnogi dioničari, a naročito oni koji to žele postati, ne razlikuju ova tri pojma. Potaknuti čestim nejasnoćama nastojat ćemo pojasniti ove vrijednosti. Nominalna vrijednost dionice jest nazivna vrijednost, odnosno vrijednost dionice koja je naznačena na samoj dionici. Ona označava knjigovodstvenu vrijednost dionice u trenutku njenog izdavanja. Prema njoj se računa udjel pojedinog dioničara i broj glasova koje ima. Prema Zakonu o trgovačkim društvima, nominalna vrijednost ne smije biti manja od 10 DEM u kunskoj protuvrijednosti i istovremeno mora biti višekratnik broja sto. To znači da zakonski dozvoljena najmanja nominalna vrijednost može biti 100 kuna. Također se dividenda računa prema nominalnoj vrijednosti. Na primjer, ako dividenda iznosi 6%, misli se na 6% na nominalnu vrijednost, a ne na tržišnu vrijednost dotične dionice. Umnožak nominalne vrijednosti i broja emitiranih dionica daje temeljni kapital nekog dioničkog društva. Primjerice, ukoliko je poduzeće u procesu privatizacije procijenjeno na 10.000.000 DEM, a izdato je 100.000 dionica, nominalna vrijednost jedne dionice je 100 DEM. Nominalna vrijednost dionice može se promijeniti i nakon njenog izdavanja. Ukoliko je nominalna vrijednost previsoka, a tržišna cijena osjetno poraste, dioničko društvo može obaviti dijeljenje svojih dionica u nekom omjeru. To je poznato pod nazivom stock split. Svrha splittinga je da se olakša trgovanje dionicom koja se dijeli. Primjer dijeljenja dionica ima mnogo, Varaždinska banka, Pliva, Končar, Atlas... Jedan od primjera jest dionica Plive. Ona je do 31. prosinca 1996. godine imala nominalnu vrijednost od 1000 DEM, odnosno 3.700 kuna, dok joj je tržišna vrijednost tada iznosila 14.000 kuna. Malim investitorima bilo je teško izdvojiti za jednu dionicu 14.000 kuna. To je "olakšano" stock split-om: jedna dionica podijeljena je na 37 novih dionica, nominalne vrijednosti 100 kuna. U principu, nakon splittinga tržišna cijena dionica poraste, zbog lakše trgovine, odnosno veće potražnje. Tržišna vrijednost dionice jest vrijednost dionice ostvarena kupoprodajom na tržištu vrijednosnih papira. To je vrijednost po kojoj se dionica može kupiti ili prodati na tržištu. Ona se najčešće razlikuje od nominalne vrijednost, tj. dionice se kupuju/prodaju ispod ili iznad nominalne vrijednosti. Tržišna se vrijednost određuje odnosom ponude i potražnje na tržištu. Ne utvrđuje se jednom zauvijek, već se svakodnevno mijenja. Na samu ponudu i potražnju za dionicama utječu raznih čimbenici. Prije svega sadašnje poslovanje dioničkog društva, očekivanja o budućem poslovanju, stanje u privredi, politički čimbenici i slično. Što se tiče knjigovodstvene vrijednosti, ona se može izračunati tako da se podijeli vlasnička glavnica brojem emitiranih dionica. Ukoliko poduzeće dobro posluje, vlasnička će se glavnica povećavati, pa tako i knjigovodstvena vrijednost. Vlasnička glavnica sastoji se od emitiranih dionica po nominalnoj vrijednosti, kapitalnog dobitka i zadržanih zarada.