- Centar za mirenje osigurateljima omogućuje da predmete koji su općenito sporni, pa i one koji se već vode pred sudovima, rješavaju u postupku mirenja, pred kvalificiranim stručnjacima koji imaju licencu miritelja
Nastojeći osnažiti pred nekoliko godina započeti trend smanjenja sudskih sporova, u Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu zakonodavci su propisali stroge rokove u kojima osiguratelji moraju riješiti odštetni zahtjev temeljem ugovora o osiguranju. Sa svoje strane, osiguratelji su također podržali takva nastojanja osnovavši pri Hrvatskom uredu za osiguranje Centar za mirenje.
U okviru toga Centra osigurateljima je omogućeno da predmete koji su općenito sporni, pa i one koji se već vode pred sudovima, rješavaju u postupku mirenja, pred kvalificiranim stručnjacima koji imaju licencu miritelja. Ta mogućnost dana je i osiguranicima odnosno oštećenicima: svoje sporove mogu na vrlo jeftin (postupak im je besplatan) i brz način riješiti i tako izbjeći dugotrajne i skupe parnice pred sudovima.
Centar je uložio mnogo truda da se zainteresirani o mogućnosti mirenja informiraju, lijepljeni su informativni plakati, održane su konferencije i okrugli stolovi, predavanja na stručnim seminarima, zamoljeni suci koji vode parnice da ukažu strankama na mogućnost mirenja…
Rezultat svega toga jeste da je Centar za mirenje pri HUO-u postao najuspješniji među sličnim centrima u Hrvatskoj: od osnivanja Centra 2007. do 31. 12.2009. zaprimljeno je ukupno 365 zahtjeva za mirenje, od čega je nagodbom završeno 4o zahtjeva. Početni dobar trend obraćanja Centru u 2009.g. naglo je zastao: dok je u 2008.g. bilo 235 prijedloga za mirenjem, u 2009. g. bilo ih je 58.
Znači li to da osiguranici/oštećenici nisu zainteresirani za mirenje? Ili da su njihovi odvjetnici/zastupnici protiv mirenja? Dobro, možda i jesu, iz raznoraznih razloga. Međutim, kako onda protumačiti činjenicu da je u 2008.g. bilo samo 5 prijedloga za mirenje između samih osiguratelja? U situaciji kad i dalje vode preko tisuću međusobnih sporova pred sudom, i to uglavnom sporova temeljem regresa ili subrogacije!
Jesu li osiguratelji uvjereni da suci koji im vode te sporove i koji će donijeti rješidbe bolje znaju osigurateljnu struku od njihovih pravnika koji bi trebali donijeti odluku, ili pak od objektivnih miritelja (od kojih su neki ujedno i suci) koji bi u postupku mirenja pri Centru za mirenje mogli donijeti brzu i troškovima neopterećenu odluku?
Očito bi sami osiguratelji trebali, prvo, preispitati svoj odnos prema Centru i iznositi svoje sporove pred njegove miritelje, a zatim – aktivnije tražiti od svojih osiguranika ili oštećenika da eventualne prijepore i oni rješavaju pred miriteljima . Jer, ako je za svađu potrebno dvoje, isto vrijedi i za mirenje!
