O svojim poslovima upravitelj zgrade mora izvijestiti sve stanare, što i čini redovnim (polu)godišnjim izvješćem. Ukoliko stanari utvrde da ugovara poslove otklanjanja kvarova,šteta i sl. s kooperantima koji su nepovoljniji, mogu pozvati upravitelja na odgovornost.


Naša čitateljica S.T. žali se na upravitelja stambene zgra­de u kojoj ima u vlasništvu stan. Navodno je upravitelj sklopio ugovor o osiguranju i sebe imenovao „osigurani­kom, te se prilikom isplate svakog odštetnog zahtjeva novčana sredstva uplaćuju na njegov žiro račun. Iznos premije se regresira iz pričuve. U slučaju djelomičnih šteta up­ravitelj uvjetuje sanaciju pu­tem svojih ugovornih koope­ranata bez mogućnosti na­god­be nas suvlasnika sa osi­guravajućim društvom…. Na upit kome će se isplatiti šteta u slučaju eventualne buduće moguće totalne štete na mo­jem stanu uslijed uzroka po­kri­venih policom osiguranja dobila sam odgovor da bi se ta sredstva uplatila na račun pričuve te time razmjerno postaju vlasništvo svih suvla­snika stambene zgrade …“.

Problem je očigledno dvostruk. Prvi - osiguranje zajedničkih dijelova zgrade. To osiguranje se zacijelo plaća iz sredstava zajedničke pričuve i osiguranik nipošto nije upravitelj zgrade već je osiguranik sama zgrada, a upravitelj zgrade djeluje kao opunomoćenik suvlasnika, u njihovo ime i za njihov račun (v. čl. 44.st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pra­vima, Narodne novine br. 91/ 96 i kasnije mnogobrojne izmjene). On je ugovorom između stanara (predstavlja ih i zastupa predstavnik stanara) i njega dobio određena ovlaštenja i određene obveze.
 
Njegova je obveza brinuti se o zgradi, održavanju, po­pravljanju i sl., pa u te obveze spada i sklapanje ugovora o osiguranju od opasnosti koje prijete zgradi. Premija se plaća iz pričuve. Upravitelj se brine oko organizacije pop­ravaka i plaćanja troškova. A sve troškove koje priznaje osiguratelj naplaćuje u ime i za račun zgrade, na račun zgrade kojim on upravlja.
 
O svojim poslovima mora izvijestiti sve stanare, što i čini redovnim (polu)godišnjim iz­vješ­ćem. Ukoliko stanari ut­vr­de da ugovara poslove otklanjanja kvarova, šteta i sl. s kooperantima koji su nepovoljniji, mogu pozvati upra­vitelja na odgovornost i, sukladno ugovoru, tražiti raskid ugovora i izbor novoga up­ravitelja.
 
Drugi problem jesu i tzv. osiguranja privatnih stanova u zajedničkoj zgradi. Te ugovore u praksi također sklapa upravitelj, ali samo u ime i za račun vlasnika stana. Vlasnik stana plaća premiju osigura­nja iz svojih sredstava. Nak­nada u slučaju šete na stanu, njegovom vlasništvu, isplaću­je se samo stanaru (on je osiguranik). Stanar ima pravo izvršiti popravak gdje i kod koga hoće, ali mu osiguratelj nije dužan platiti veću cijenu od one koju, u praksi uobi­čajeno, ima ugovorenu s up­raviteljem. Tvrdnja upravite­lja da bi u sl. totalne štete na stanu, koji je privatno vlasništvo, osigurnina bila upla­ćena na račun zajedničke pri­čuve nejasna je, ali je vjerojatno mislio da se taj odgovor odnosi na dijelove (zidove?) zgrade koji su zajedničko vla­sništvo svih stanara.