Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca obavljati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac
U Zakonu o radu, posebnim odredbama propisana je zabrana utakmice (takmičenje) radnika s poslodavcem. Pored ove postoji i ugovorena zabrana utakmice, pod posebnim ugovorenim uvjetima. Česti su otkazi ugovora o radu zbog povrede zakonske zabrane utakmice, a i vođenje individualnih radnih sporova zbog toga.
Na jednom konkretnom slučaju (a proveden je i postupak revizijepred Vrhovnim sudom), to će se jednostavnije objasniti. Naime, radnik ne smije bez odobrenja poslodavca obavljati poslove iz djelatnosti koju obavlja(legalno, registrirano) poslodavac. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je poslodavac bio registriran za djelatnost izrade i prodaje cvijeća i aranžmana za groblje. Njegova radnica je, bez odobrenja i znanja poslodavca, to isto radila za „svoje potrebe“. Dakle, obavljala je konkretnu djelatnost. Prema čl. 93. Zakona o radu, „radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.“
Prema čl. 108. Zakona o radu, „poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.“
Kada radnik tuži poslodavca u individualnom radnom sporu jer mu je poslodavac svojom odlukom otkazao ugovor o radu (izvanrednim otkazom), općinski sud kojem je tužba podnesena mora utvrditi činjenično stanje i pravni osnov tužbe. Tako je, za naš konkretni slučaj, bilo utvrđeno: tuženik je (kao radnik) bio u radnom odnosu s poslodavcem temeljem ugovora o radu na poslovima koje inače u djelatnosti obavlja poslodavac (pravljenje vijenaca), radnik je „na crno“ radio isto što i poslodavac (izrađivao i prodavao). Sud te činjenice utvrđuje na temelju dokaza koji se inače koriste u parničnom postupku.
Kada se utvrdi takvo stanje, sudu preostaje samo da konstatira da je došlo do zakonske zabrane utakmice, odnosno do teže povrede radne obveze i da zbog toga poslodavac ima osnov da donese odluku o izvanrednom ugovoru o radu.
Prema Zakonu o radu, nije važno da se takvo postupanje radnika obavlja dugotrajno i u širem obimu, već je dovoljno da je radnik počinio težu obvezu iz radnog odnosa.
Kršenje zakonske zabrane utakmice treba biti dokazano. To onda predstavlja osobito tešku povredu radne obveze koja opravdava otkaz ugovora o radu.
Važno je da se otkaz ugovora o radu daje u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Ovdje vrijede i druge odredbe Zakona o radu: donošenje odluke, dostavljanje, prigovor radnika, odgovor, tužba sudu u roku i obveza dostavljanja dokaza na zahtjev suda. Nakon dvostupanjskog suđenja, dozvoljena je revizija jer je u pitanju otkaz ugovora o radu.
