Već smo pisali o troškovima koji su prema Zakonu o porezu na dobit nepovoljni za poduzetnike jer u poreznoj prijavi poreza na dobit u potpunosti ili dijelom predstavljaju uvećanje osnovice poreza na dobit. Drugim riječima, imali mi te troškove u našim knjigama ili ne, isto je. U ovom broju pozabaviti ćemo se jednom od situacija kada porezna osnovica može biti manja od dobiti iskazane u našim knjigama. Zvuči dobro, zar ne? Zakonom o porezu na dobit i njegovim Pravilnikom propisano je da poduzetnik ima pravo iskazanu dobit, prilikom izračunavanja obveze za porez na dobit, umanjiti za iznos troškova plaća novih zaposlenika. Troškovi plaća novih zaposlenika predstavljaju "normalan" trošak, kao i plaće svih ostalih djelatnika. Ali, za razliku od ostalih, a u duhu poticanja zapošljavanja, troškovi plaća, poreza i doprinosa novih zaposlenika još jednom se priznaju kao (dodatno) umanjenje osnovice za porez na dobit. Uvjet je da su te plaće isplaćene do dana podnošenja porezne prijave tj. do 2. svibnja tekuće godine. Ova privilegija traje prvih godinu dana rada novozaposlenih. Iznimno kod zapošljavanja invalida rok je tri godine, računajući od dana zapošljavanja. Tko se smatra "novim zaposlenikom"? - osoba s kojom je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a zaposlenje je uslijedilo nakon jednomjesečne prijave na Zavodu za zapošljavanje ili kod prvog zapošljavanja ili nakon odustajanja od korištenja prava na mirovinu; - osoba kojoj je kod prethodnog poslodavca prestao radni odnos zbog stečaja ili likvidacije, bez uvjeta prijave na Zavod za zapošljavanje; - osoba s kojom je prije ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme radi provjere sposobnosti (probni rok), kada se ovo pravo ostvaruje od dana zaključenja ugovora o radu na neodređeno vrijeme; - osoba zaposlena na određeno vrijeme kao pripravnik, vježbenik ili stažist, ako je nakon isteka pripravničkog staža uslijedilo zapošljavanje na neodređeno vrijeme, kada se ovo pravo ostvaruje s danom zaključenja ugovora na određeno vrijeme; No, kako je za pretpostaviti, postoji i nastavak priče. Ideja priče nije stimulirati osvježivanje radne snage tj. zamijeniti "stare" sa "novima", već povećati broj zaposlenih. Zato ćemo nakon izračunavanja ušteda na porezu od novozaposlenih trebati iste umanjiti za plaće djelatnika s kojima je tijekom iste godine raskinut radni odnos, bez obzira na razlog raskida. Raskidom se u ovom smislu ne smatra: raskid ugovora o radu na određeno vrijeme sa vježbenicima, pripravnicima i stažistima, odlazak na služenje vojnog roka i smrt zaposlenika. Primjer: sa novozaposlenim djelatnikom je dana 01.03.2006.g. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Mjesečna plaća i davanja iznose ukupno 6.000 kn. Proizlazi da ukupni trošak do 31.12.2006.g. iznosi 60.000 kn (10 mjeseci), što čini iznos umanjenja porezne osnovice. Dana 31.10.2006. raskinut je radni odnos sa djelatnikom čija je zadnja plaća sa davanjima iznosila 6.500 kn. Kako su do kraja godine ostala još dva mjeseca, za ta dva mjeseca računamo "propušteni trošak" od 13.000 kn. Konačni iznos umanjenja osnovice poreza na dobit s osnove novog zapošljavanja računa se kao razlika između ova dva iznosa =60.000 - 13.000 = 47.000 kn. Za 2006. godinu poslodavac će s ove osnove platiti manji porez na dobit za 9.400 kn (47.000 x 20%). Također, poslodavcu će se u poreznoj prijavi za 2007. godinu priznati umanjenje za preostale dvije plaće (za siječanj i veljaču) novozaposlenog djelatnika, jer rok od jedne godine ističe sa 01.03.2007.
Osim navedenog, postoje i neki drugi slučajevi umanjenja porezne osnovice, o čemu ćemo pisati u nastavku.