Osiguratelj, ako želi, može isplatiti osigurninu i time ne krši niti jedan propis. Ali, očito je iluzorno očekivati da bi osiguratelj u privatnom vlasništvu, to mogao učiniti dragovoljno.


„Negdje u siječnju 2012. g. (3. siječnja, prema izjavi mo­ga susjeda) bura mi je otvorila nekoliko škura na prozorima vikendice u mjestu Š. na otoku P. i porazbijala sta­kla, te skinula žljebove s krova. Kako živim i radim u Nj., susjed mi je telefonom javio o oštećenju i ja sam ga zamolio da na moj račun po­pravi štetu i zamijeni stakla. Ukupna šteta nije velika, iz­nosi 14.000,00 kuna, što sam ja susjedu nadoknadio. Vi­kendica je inače bila osigurana od požara i nekih dru­gih opasnosti, kao što je vjetar, oluja i sl., kod osigurate­lja X. Kako sam osobno tek ove godine, 15. siječnja do­šao u Hrvatsku, javio sam se osiguratelju, priložio račune ispunio prijavu štete i za­tražio isplatu. Nažalost, osi­guratelj mi je odbio isplatiti odštetu jer da nisam prijavio štetu u roku od tri dana, ka­ko propisuje Zakon, a osim toga da je nastupila zastara moga prava, pošto je od nastanka štete prošlo više od tri godine …Nije mi toliko stalo do tih 14.000 kuna, ali već godinama plaćam osigura­nje i nikad nisam imao štetu, pa prvi put…ovako…“, žali se naš čitatelj Z.U.

Ako pođemo od ovoga zadnjeg stavka iz upita našeg čitatelja, koji se odnosi na lo­jalnost osiguratelju, onda je dobro znati, a to sigurno zna­ju i kod njegovog osiguratelja, da zastara ne znači gubitak prava, već gubitak sud­ske zaštite toga prava. Drugim riječima, Z.U. i dalje ima tzv. prirodno pravo na isplatu osigurnine, a osiguratelj ima prirodnu obvezu platiti osigurninu. Osigura­telj, ako želi, može isplatiti osigurninu i time ne krši niti jedan propis. Ali, očito je ilu­zorno očekivati da bi osi­guratelj u privatnom vlasništvu, to mogao učiniti dra­govoljno.

Protekom trogodišnjeg ro­ka zastare Z.U. bi izgubio sudsku zaštitu svoga prava i ne bi mogao tužiti osiguratelja na izvršenje njegove obveze. Rekli smo „izgubio bi”, jer u konkretnom slu­ča­ju, ako prihvatimo kao da­tum štete 3. siječnja 2012.g. (mislim da su izjava susjeda i računi popravka vjerodostojni dokazi, uz uvjet da je tog dana puhao vjetar jačine navedene u uvjetima osiguranja, što se dokazuje iz­vješ­ćem meteorološke službe), zastara prava na isplatu osigurnine nije nastupila. Nai­me, odredbom čl.234. st.1. Zakona o obveznim odnosima jeste predviđen zastarni rok od tri godine, ali se taj rok računa od „prvog da­na poslije proteka ka­len­darske godine u kojoj je tražbina nastala“, dakle, trogodišnji zastarni rok u slučaju Z.U.-a počeo je teći 1. siječanja 2013. i završit će tek 1. siječnja 2016. g.