Zahtjev za naknadu štete neposredno od osiguratelja zastarijeva u isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku osiguratelja koji je odgovoran za štetu
Naša čitateljica M. K. pita: Prometna nesreća dogodila se 8. srpnja 2012.g. U prometnoj nesreći oštećeni je zadobio teške tjelesne ozljede. Krivac za nesreću pravomoćno je osuđen (presuda 6.veljače 2013.g.) za kazneno djelo iz čl. 227., st. 2. Kaznenog zakona. Liječenje, prema ocjeni vještaka, završeno 10. ožujka 2015.g. Predao je odštetni zahtjev osiguratelju i primio odgovor da će mu u idućih 60 dana poslati obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor. Taj rok ističe 10. ožujka 2018., a toga dana „ističe i rok zastare, pa se bojim da ne propustim rok, ali ne podnosim tužbu za naknadu štete prije isteka roka u kojem će doći odgovor od osiguratelja, da tužba ne bi bila preuranjena...“
Zastara prava na naknadu štete uzrokovane kaznenim djelom, prema odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima, prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Kako se za kazneno djelo iz čl. 221., st. 2. (kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz nehaja) može izreći kazna zatvora duže od jedne godine, to zastara za kazneno djelo iz čl. 227., st. 2. Kaznenog zakona iz 2011. (čl. 81., st.1. KZ, v. Narodne novine br. 125/2011.) iznosi 10 godina. Sukladno tomu i zastara prava na naknadu štete od odgovorne osobe nastale tim kaznenim djelom zastarijeva u istom roku, dakle, u desetgodišnjem roku. Što se tiče osiguratelja, zahtjev za naknadu štete neposredno od osiguratelja zastarijeva u isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku osiguratelja koji je odgovoran za štetu (čl. 234., st. 5. Zakona o obveznim odnosima). Dakle, nema razloga bojazni da bi 10.ožujka 2018.g. zastarjelo pravo na naknadu štete od osiguratelja.
