Što je uopće zastara na naknadu štete? Pojednostavljeno - to je gubitak prava na sudsku zaštitu potraživanja koju netko ima od dužnika. Kod pretrpljene štete, to je gubitak prava tražiti sudsku zaštitu prava na naknadu štete od štetnika. Naime, pravni sustav štiti prava pojedinaca, pa tako i njegovo pravo na naknadu štete. Međutim, isto tako, pravni sustav mora računati s čistim odnosima, zbog čega ne štiti prava u nedogled, već kroz točno određeno vrijeme. To vrijeme zove se vrijeme zastare prava na naknadu štete. Pri tome valja imati na umu da oštećeni ne gubi samo pravo na naknadu štete, već pravo na sudsku zaštitu svoga prava na naknadu štete. To nadalje znači da pravo oštećenog i dalje postoji, ali na strani štetnika-dužnika ono se pretvara u tzv. prirodnu obvezu: prirodna obveza dužnika da uzrokovanu štetu plati oštećenom i nakon proteka vremena zastare. To se najbolje vidi iz činjenice da takav štetnik, dakle štetnik koji bi platio zastarjelu obvezu npr. greškom, nema pravo tražiti povrat isplaćenoga. Rokovi zastare određeni su kogentnim odredbama zakona o obveznim odnosima. Nitko se unaprijed ne može odreći prava na prigovor zastare, ali se zastare može odreći nakon nastupa zastare. Na zastaru sudovi ne paze po službenoj dužnosti, već zastaru mora - ako se želi osloboditi obveze plaćanja - istaći sam štetnik, odnosno njegov osiguratelj. Zastara potraživanja naknade štete, prema odredbi članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, iznosi "tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila". To je takozvani subjektivni rok zastare - vezan je uz osobu oštećenoga i njegovo saznanje za štetu i štetnika. U stavku 2. istoga članka predviđen je i tzv. objektivni, apsolutni zastarni rok, a on iznosi "pet godina od kada je šteta nastala". U jednom i drugom slučaju, dakle, odlučujuće je kad je šteta nastala i vrlo je važno odrediti taj datum, što kod nematerijalnih šteta, šteta zbog ozljeda, nije jednostavno, jer kao što je poznato liječenje može trajati godinama. Kad je dakle nastala zastara prava na naknadu nematerijalne štete kod ozljeda? Teče li zastara od samog trenutka ozljeđivanja, ili pak od završetka liječenja, ili od dana izdavanja dokumentacije? Kako na zastaru utječu kasnije promjene u zdravstvenom stanju oštećenoga? Prema sudskoj praksi smatra se da je ozlijeđeni saznao za štetu nastalu ozljedom završetkom liječenja, odnosno ustaljivanjem zdravstvenog stanja. Tek tada oštećeni saznaje za štetu i njen opseg, tek tad se može utvrditi kakve je fizičke i psihičke boli trpio, kakav je bio strah, koje su trajne posljedice neke ozljede na životno-radnu sposobnost ozljeđenog. "Budući da subjektivni zastarni rok …teče od saznanja za štetu i od saznanja za osobu koja je štetu počinila, zastarni rok u tom slučaju nije tekao od trenutka nastanka prometne nezgode već od trenutka kad je tužiteljima definitivno bilo jasno kakve su posljedice ozljeda (opseg štete)", kaže se u rješidbi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-299789 od 5.10.2000. g. U konkretnom slučaju sud je uzeo da je zastara počela teći dana kojega su vještaci roditeljima definitivno priopćili da će im ozlijeđeni sin ostati trajno nepokretan. Promjene u zdravstvenom stanju ozlijeđenog nastale nakon nastupa zastare čine novi temelj za naknadu štete i ponovno počima teći zastarni rok od dana kad je oštećeni saznao za nastup i opseg promjena zdravstvenog stanja.