Ukoliko postoje sustavi zaštite od sunca i isti su usklađeni sa vanjskim uvjetima, pozicijom i orijentacijom objekta, tada znatno doprinose ne samo energetskim karakteristikama nego i komforu i kvaliteti življenja.


Često se pravilna ugrad­nja prozora i drugih stakle­nih površina zanemaruje u praksi. U pogledu ener­get­ske učinkovitosti potrebno je postaviti dva nivoa izola­cije. S vanjske strane radi zaštite od kiše, a s unutarnje  izolaciju se postavlja kako bi se spriječilo da vlažan zrak iz prostorije dođe u dodir s hladnom kons­truk­cijom.

Spojevi prozora i gra­đevine također trebaju biti dobro izolirani i brtvljeni na vjetar, tako da izolacijski materijal prelazi barem 3 cm preko okvira prozora ili vrata.

Vanjska vrata bi, osim zaštite od buke, trebala za­dovoljiti i zaštitu od atmo­sferilija te sprječavanje top­linskih gubitaka.
 
Za razliku od prozora, vrata, uobiča­jeno, imaju ma­li udio staklenih površina tako da od vrste materijala (opisano u prethodnom član­­ku) kojim je građen ok­vir najviše ovisi koeficijent prolaska topline, zatim debljina, kao i zabrtv­ljenost spojeva i pokretnih dijelova.

U ukupnoj energetskoj bilanci objekta važnu ulogu imaju toplinski dobici od sunca. Ukoliko postoje sustavi zaštite od sunca i isti su usklađeni sa vanjskim uvjetima, pozicijom i orijentacijom objekta, tada znatno do­prinose ne samo energets­kim karakteristikama nego i komforu i kvaliteti življenja.

Osnovni uvjeti koje takvi sustavi moraju zadovoljiti su zaštita od prekomjernog za­grijavanja ljeti i omoguća­vanje toplinskih dobitaka zimi.

Vanjske zaštite od sunca su:
- prozorski kapci
- rolete
- tende
- vanjske žaluzine
- balkoni - balkonska kon­s­trukcija
- okolno drveće

Unutarnje zaštite od sun­ca:
- unutarnje žaluzine
- rolo (zavjese namotane iznad prozora)
- trakaste i ine zavjese
- rolo-folija (reflektira i do 80% sunčevog zračenja)

Za ugradnju u prozor ko­riste se žaluzine u izo staklu, roloi u izo staklu, presvu­če­na stakla, zaštitna stakla.

Kod toplinske zaštite sva­kako voditi računa o di­men­zijama prostorije, ve­ličini prozora, vrste stakla i vrste zaštite od sunca, na­činu pro­vjetravanja, unutar­njih izvora topline (isijavanje ljudskih tijela, opreme, ras­vjete,...), kao i specifičnom toplin­s­kom kapacitetu gra­đevinskih materijala prosto­rije. Što je kapacitet veći to je veća spo­sobnost akumuliranja to­p­line i predmet ili dio kons­trukcije slabije oda­je toplinu odnosno teže se hladi.