„Imam barku s motorom jačine 80 KS, koju svake godine uredno osiguravam kasko i s uključenim osiguranjem od odgovornosti za štete nanesene uporabom barke. Prošlog ljeta me policija zaustavila na moru ispred P. i zatražila dokumente, među inima i policu obveznog osiguranja od odgovornosti, koju nisam imao, ali sam imao policu X osiguratelja u kojoj je i osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane trećim osobama. Policajac me nije kaznio, ali mi je napomenuo da moram osigurati i obvezno osiguranje od odgovornosti, jer da će me kod iduće kontrole kazniti, ako ne budem imao to osiguranje. Pripremam se baciti barku u more, pa me interesira zašto moram sklapati još jednu policu kad imam već sklopljeno osiguranje…“, V.N.
Obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom brodice na motorni pogon određeno je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Tim osiguranjem moraju se pokriti štete nastale trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja. Trećim osobama po tom osiguranju ne smatraju se osobe na osiguranom plovilu, kao ni osobe na drugom plovilu. Minimalna osigurana svota na koju se mora sklopiti osiguranje jeste 3,5 milijuna kuna po jednom štetnom događaju. Dobrovoljno osiguranje koje ima i naš čitatelj sigurno pruža šire pokriće, jer je i krug trećih osoba po dobrovoljnom osiguranju znatno širi (u pravilu, obuhvaća sve osobe, na plovilima i izvan njih) od kruga trećih osoba po obveznom osiguranju; dobrovoljnim osiguranjem pokrivene su i materijalne štete uzrokovane trećim osobama itd.
Ipak, policajac je u pravu: radi se o dvije vrste osiguranja: obvezno osiguranje uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, koji svojim trećim osobama daje točno određena prava (pravo izravnog zahtjeva za naknadu štete osiguratelju, obvezu osiguratelja da isplati odštetu u točno određenim rokovima, zabranu osiguratelju da uvjetima osiguranja isključuje iz pokrića slučajeve koji nisu isključeni samim zakonom itd.). Dobrovoljno osiguranje uređeno je ugovorom o plovidbenom osiguranju, točnije: uvjetima osiguranja, u kojima osiguratelj ima slobodu ugovaranja uvjeta osiguranja, slučajeva isključenja iz osiguranja (primjerice, štete uzrokovane namjerno, grubom nemarnošću upravitelja plovila, isključenje iz pokrića šteta nastalih kupačima u području u kojemu je zabrana plovidbe osiguranom tipu plovila, štete uzrokovane prekoračenjem dozvoljene brzine itd.) i sl., što inače po obveznom osiguranju nema pravo. Dobrovoljno osiguranje od odgovornosti ne pruža trećim osobama ono pokriće koje im pruža obvezno osiguranje od odgovornosti.
Ugovaranje dviju vrsta osiguranja jednom policom, za što se zalaže i naš čitatelj, bilo bi moguće samo ako bi u ugovoru o dobrovoljnom osiguranju bilo ugovoreno da se tako ugovoreno osiguranje od odgovornosti odnosi i na odgovornost propisanu Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Kod većine osiguratelja to nije slučaj, pa su vlasnici/korisnici plovila, bez obzira što imaju dobrovoljno osiguranje koje uključuje i osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama, dužni imati i policu obveznog osiguranja od odgovornosti.
