„Dok je stari zastupnik osiguratelja X bio u našem mjestu, i bio u radnom odnosu s osigurateljem, sve svoje slučajeve šteta rješavala sam preko njega. On mi je zaprimao prijave šteta i slao svojim službama te s njima kontaktirao. Na moj zahtjev često je znao razgovarati s referentima, požurivati rješenje štete i sl. Nikada nije tražio da mu platim naknadu za taj posao.
Situacija se promijenila kad je u mjesto došao novi zastupnik istoga osiguratelja, koji vodi samostalan posao kao privatna agencija. Nedavno sam imala štetu na krovu kuće. Došla sam kod njega, ispunila prijavu... On je, međutim, tražio da platim trošak poštarine, telefona i sl., u iznosu od stotinu kuna jer su to – kaže–njegovi troškovi koje će imati radi moje štete, tj. prijave, zvanja procjenitelja na uviđaj, benzina za vozilo jer će i on biti na procjeni štete... Da li je postupak novoga zastupnika u redu i da li se možda promijenio neki propis u vezi s tim...?“
Zastupnik osiguranja (agent) radi u ime i za račun jednoga ili više osiguratelja. Ovlasti zastupnika određene su u Zakonu o obveznim odnosima. U čl. 930. st. 1. navedene su ovlasti zastupnika, među kojima je i primanje izjava koje ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik upućuje osiguratelju. Među takve izjave svakako spada i prijava štetnog događaja.
Dakle, zastupnik je ovlašten i dužan primiti prijavu štete i proslijediti je svome nalogodavcu – osiguratelju. Za taj posao nije ovlašten od osiguranika naplatiti nikakav trošak. U čl. 234. st.5. Zakona o osiguranju izričito je navedeno: „Zastupnik u osiguranju ne smije, u svoje ime i za svoj račun, naplaćivati premije osiguranja niti ostale iznose od ugovaratelja osiguranja„.
U „ostale iznose“ mogli bi se ubrojiti troškovi koje spominje novi zastupnik i koje će, možda, imati. Međutim, pošto je on produžena ruka osiguratelja, njegovo „oko i uho“, to radnja koju vrši zastupnik ima značaj radnje koju vrši sam osiguratelj. Pitanje troškova koje ima zastupnik on mora rješiti sa svojim nalogodavcem – osigurateljem. Ponekad su ti troškovi, temeljem ugovora ozastupanju, uključeni u proviziju koju osiguratelj odobrava zastupniku, a ponekad su u ugovoru takvi troškovi i njihova sudbina izrijekom spomenuti i određeno je tko će ih snositi. U svakom slučaju, o postupku novoga zastupnika treba obavijestiti njegovog nalogodavca – osiguratelja.
Činjenica da je novi zastupnik privatni poduzetnik koji na svoj rizik i u svoju korist vodi agenciju za zastupanje ništa ne mijenja, jer gore navedeni propisi vrijede i za zastupnika osiguranja koji je s osigurateljem u radnom odnosu i za zastupnika – agenta koji je privatni poduzetnik.
