“Uporno mi se javlja osoba koja ima podatke o isteku registracije za moje vozilo i nudi mi sklapanje ugovora o kasko osiguranju i o obveznom osiguranju. Pitam kod kojega osiguratelja, ali on mi ne daje jasan odgovor, veli da radi za koga treba, za najpovoljnijeg osiguratelja…”, N.V.
Naravno, na tržištu se motaju svakojake osobe koje se ponekad lažno predstavljaju kao zastupnici nekog osiguratelja, ili nagovore stranku da sklopi ugovor o osiguranju, a tek se kasnije vidi da je ugovor sklopljen s osigurateljem kojega vozač nije želio kao partnera. Da se to ne bi događalo, Zakon o osiguranju (Narodne novine 30/2015.), u čl. 424. propisuje obvezu zastupnika da ugovaratelju osiguranja, odnosno osobi koja obnavlja ugovor o osiguranju ili ga mijenja i dopunjuje, pruži sljedeće podatke: 1) ime i prezime, te adresu; 2. Registar u kojemu je prijavljen i način njegove provjere; 3) društvo za zastupanje u osiguranju u kojemu radi ; 4) nazive društava za osiguranje s kojima ima sklopljen ugovor o zastupanju; 5) podatke o povezanosti s društvom za osiguranje kad je s društvom za osiguranje u odnosu uske povezanosti itd. Ovo su podaci koji se ubrajaju u legitimacioni status zastupnika.
Ozbiljan zastupnikprofesionalac te podatke ima u iskaznici, koju će pri prvom kontaktu s budućim ugovarateljem osiguranja istome predočiti, kako bi osiguraniku bilo jasno s kim ima posla i s kojim osigurateljem će se sklopiti ugovor o osiguranju. Što se tiče našeg čitatelja N.V. i izjave zastupnika da radi za osiguratelja koji je “najbolji”, valja imati na umu da je, suglasno čl. 399., st. 2. Zakona o osiguranju, zastupnicima dozvoljeno zastupanje više osiguratelja i za proizvode koji su međusobno konkurentni, ali uz uvjet da za to ima pismenu suglasnost svakoga društva za osiguranje kojega zastupa. Dakle, u konkretnom slučaju lako će se utvrditi ima li navodni zastupnik ovlasti za zastupanje više osiguratelja i ima li od njih pisanu suglasnost. A što se tiče kvalifikacije „najbolji“– treba tražiti da zastupnik obrazloži eventualni prijedlog ili preporuku određenog zastupnika, vodeći računa da ono što je za zastupnika najbolje (tko da najveću proviziju) ne znači nužno i da je najbolje za osiguranika. Naime, pored eventualne visine premije potrebno je slušati i glas javnosti o tome što misli (kolektivno iskustvo) o određenom osiguratelju, njegovoj organiziranosti, korektnosti, brzini u pružanju usluga i sl.
