Na jednodnevnom savjetovanju koje je održano 20. ožujka ove godine u organizaciji Udruge za građansko pravo i kojemu je prisustvovalo petstotinjak pravnika-stručnjaka za naknadu štete, iznenada se i neočekivano pojavilo kao bitno pitanje obračuna zateznih kamata kod naknade štete. Naime, poznato je da je Republike Hrvatska svjetski fenomen, izuzetak, eldorado u kojemu se na 30.000 DM (ili Eura) potraživanja kroz desetak godina može dobiti 3 milijuna DM (ili Eura)! Dobro ste pročitali, premda bi taj podatak prije spadao u rubriku "vjerovali ili ne". Postoje naime desetine odluka hrvatskih sudova koji su presuđivali u sporovima koji potječu iz razdoblja prije uvođenja u opticaj hrvatske kune, čije izvršenje je za dužnike bilo katastrofalno: relativno male glavnice od par desetaka DM, naravno u bivšim jugodinarima ili u hrdima, donosile su u postupku ovrhe vjerovniku višestruku milijunsku dobit kroz obračun zateznih kamata. Autor ove rubrike osobno je imao prigodu vidjeti desetak takvih predmeta, a u onima koji su se odnosili na strane osiguratelje (dužnici) slušati zdvajanja, nevjerovanja, prijetnje raznim diplomatskim i inim intervencijama... O čemu se radi? Radi se o tome da, najprije ZAP, a potom njegov sljednik FINA, u postupku izvršenja sudskih odluka primjenjuju obračun zateznih kamata tzv. komfornom metodom, dakle, nakon isteka prve godine pripisuju kamate glavnici, što se ponavlja nakon druge, treće itd. godine. Nije pomoglo ni mišljenje Ministarstva financija da je takav postupak nepravilan i, u konačnici, nezakonit. FINA nastavlja po starom. Najčešći nesretnici na koje se obrušava takav obračun jesu osiguratelji, ali u zadnje vrijeme sve više i Država. Zamislite "sreću" jednog željezničkog radnika (vjerovnika) koji je za to što u slobodno poslijepodnevno vrijeme nije mogao u vlastitom vrtu saditi povrće, zbog ozljede šestomjesečne nesposobnosti, na glavnici od 6.000 kn, dobije zateznu kamatu u visini od sedam milijuna kuna! Rijetki su suci koji su u samoj presudi takav ishod ovrhe spriječili. Iznimaka je vrlo malo. U jednoj od njih (Trgovački sud u Zagrebu, presudu br. 2326/99, od 15. veljače 2000. g.) čitamo: "Ništa... u zakonu o zateznoj kamati nije sporno i nema se što tumačiti, već treba primijeniti ono što on propisuje. Citiranim Zakonom propisano je da se kamatna stopa utvrđuje za razdoblje kraće od godinu dana. Stoga izračunatu kamatu za godinu dana treba izbaciti i evidentirati odvojeno, a ne ju pribrajati glavnicu kao novu glavnicu za drugu, treću i svaku slijedeću godinu zakašnjenja. Na ovaj način dolazi se do fingirane glavnici koja je netočna i neistinita... i Zakon uopće ne nalaže da se obračunata kamata pripisuje glavnici kako se to čini... Treba istaći da je takav obračun kod kojega dolazi do eksponencijalnog rasta kamata u slučaju višegodišnjeg zakašnjenja potpuno protivan trgovačkom pravu općenito, pa čak i zdravom razumu. Naime, osnovan je samo takav obračun u kojemu kamate ostaju i ekonomski sporedno potraživanje, a ne samo pravno... postojeći način obračuna nema nikakove veze ni sa zdravim razumom, pa se može govoriti i o svojevrsnom teroru lošeg knjigovodstva nad zdravim načelima trgovačkog poslovanja. Kamate nikada ne mogu biti sredstvo ekstra zarade vjerovnika, odnosno gušenja dužnika, jer se ovdje ni o čemu drugome ne radi... Ne radi se tu više ni o kakvoj zaštiti vjerovnika niti o normalnom kažnjavanju neurednog dužnika, već o šikaniranju na granici potpunog uništenja dužnika...". Ostaje nada da će ovaj problem i užasno sramoćenje pravne države u međunarodnim okvirima riješiti novi Zakon o zateznoj kamati koji se, navodno, upravo izrađuje.