Tečaj hrvatske kune u odnosu na euro zaustavio se malo iznad razine 7,70 kuna za 1 euro. Hrvatska narodna banka dva je puta intervenirala u posljednja dva tjedna braneći ovu razinu. Jednom su prodavali eure po 7,50 kuna, a drugi put po 7,60 kuna. Tržište se smirilo, a što je još važnije, euforija među poduzećima i građanima, jenjava. Što će se dogoditi u bližoj budućnosti? U novinama ovih dana čitamo mnogo prognoza, no većina je neutemeljena jer prognostičari ne uzimaju u obzir sve činjenice. Većina njih govori o velikim otplatama duga prema inozemstvu i to im je polazište da zaključe da će devize biti tražene, te da će kuna gubiti na vrijednosti. Nažalost, to je pogrešan zaključak. Nije važno koliko je velik dug koji će biti otplaćen, već kako će se to odraziti na devizne pozicije banaka. Ukoliko je dug koji neka banka treba otplatiti npr. 1 milijun eura, a taj je iznos banka plasirala svojem klijentu kao devizni kredit ili kunski kredit s valutnom klauzulom, onda potražnje na deviznom tržištu za tim milijunom eura, nema. Naime, banka u svojim knjigama na jednoj strani ima plasman od milijun eura, a na drugoj strani dug od milijun eura. Kad poduzeće, dužnik, vrati banci kredit, banka vraća inozemnom zajmodavcu isti taj kredit i otpisuje u svojim knjigama i jednu i drugu stranu za milijun eura. Stoga banka nema potrebe kupovati devize na međubankarskom tržištu. Rast tečaja u posljednjih mjesec dana bio je uzrokovan kupovinom deviza za kune, kako građana, tako i pravnih subjekata. Kad su klijenti banci prodavali kune i kupovali devize, banka je u knjigama na jednoj strani imala dug u devizama i višak u kunama. Stoga su banke prodavale te kune i kupovale devize kako bi u knjigama izjednačile bilance u istoj "vrsti"- da imaju i obveze i potraživanja u devizama. U protivnom, banke bi se izložile tečajnom riziku. Jedina opasnost po pad vrijednosti kune je ta da građani i poduzeća nastave kupovati devize za kune. Međutim, i jedni drugi vjerojatno su potrošili raspoložive kune, s manjim izuzecima, a tečaj se zaustavio uz izraženu volju HNB da ne dozvoli daljnje slabljenje kune. Sve to upućuje na jačanje kune u slijedećih dva mjeseca, ma kako to nelogično zvučalo. Jedini "varijabilni faktor" ili "faktor nestabilnosti" jest ministarstvo financija koje servisira dugove vlade. Oni su prema zakonu sudionici na deviznom tržištu pa mogu direktno kupovati i prodavati devize. Ukoliko za otplatu dugova kupe devize direktno od HNB, ništa se značajno neće dogoditi. Ukoliko za nedostajuće devize izađu na međubankarsko tržište, onda bi mogli poremetiti sadašnji mir koji tamo vlada. Ipak, sklon sam prikloniti se ideji da će kuna jačati tijekom ovog mjeseca. N svjetskom tržištu, stvari stoje malo drugačije. Euro naspram dolara i dalje se kreće u širokom opsegu 0,8950-0,9250 dolara za 1 euro. U tijeku je korekcija vrijednosi eura naniže, nakon velikog rasta u posljednjih desetak dana. Mnogi investitori realiziraju profit, ali nakon toga ponovno će kupovati eure na nižoj razini jer je sve očitije da stvari u SAD ne stoje najbolje, Dow Jones indeks našao se ispod razine 10,000 bodova, a NASDAQ indeks ispod razine 1,800 bodova (da se podsjetimo: 10.ožujka 2000. godine NASDAQ indeks nalazi se na 5400 bodova). Nezaposlenost u SAD raste, menadžerski indeksi padaju, a izlaz iz krize sve je dalji. U Europi gospodarstvo jednako tako ne stoji mnogo bolje, ali je impresija da je Europa vidjela dno i da se sada oporavlja dok se za SAD ne zna gdje je dno i kada će biti dodirnuto. Stoga je dolar generalno počeo gubiti prema svim valutama i dugoročni trend dolara biti će naniže uz svakodnevene oscilacije s obzirom na tržišna gibanja. Većina banaka prošlih je dana promijenila svoja predviđanja o tečaju eur/usd do kraja godine, u korist eura. Raspon se kretao od 92 centa sve do 1:1.