Svi oni koji su igrali na pad vrijednosti dolara morati će se do njegovog jačeg pada još neko vrijeme strpiti. Unatoč svim očekivanjima i analizama sredinom godine kako će rast američkog gospodarstva biti sve niži i kako američkom gospodarstvu prijeti recesija američki dolar čvrsto stoji na deviznom tržištu. Kamatna stopa koja je još uvijek jedna od najviših među državama članicama G7 je i nadalje presudan faktor koji daje potporu američkoj valuti. Trenutno se kamata na dolar nalazi na 5,25 posto, znatno više od one u Eurozoni, gdje je 3,25 i Japana sa 0,25 posto. Na posljednje tri sjednice Američke središnje banke odlučeno je da se ne dira kamata na dolar. Analitičari očekuju da će američki dolar imati podršku investitora sve do onog trenutka kada će FED započeti sa smanjivanjem kamate, a to se očekuje u prvom kvartalu iduće godine. U isto vrijeme analitičari očekuju da će i euro imati dosta dobru podršku investitora. U prvom redu tu misle na središnje banke koje učestalo diverzificiraju svoje dvizne rezerve. Tu su i fondovi koji se štite od jačih pomaka u tečaju dolara. Učestale izjave o sve jačim inflatornim pritiscima u Eurozoni, te sve restriktivnija monetarna politika Europske središnje banke zasigurno će podržati euro. Kamatna stopa na euro, koja je trenutno na 3,25 posto, na kraju godine će najvjerojatnije biti na 3,50 posto. Tijekom trećeg kvartala tečaj eura i dolara se kretao unutar raspona 1,2450 - 1,2930. Kako Japanska centralna banka daje dosta nejasne signale o svojim budućim potezima tečaj japanskog jena i američkog dolara se tijekom trećeg tromjesečja kretao unutar raspona 114 - 119 jena za dolar. Američki dolar je na svjetskom tržištu bio prilično stabilan u odnosu na euro, pa se je zbog toga i u odnosu na kunu (preko tečaja eur/hrk) kretao u uskom rasponu od 5,70 - 5,90. Mnogi su "otpisali" američki dolar početkom kolovoza kada je američka središnja banka po prvi puta u posljednjih pet godina odlučila ne dirati kamatnu stopu, no dolar se uspješno othrvao svim opasnostima koje su mu prijetile. Analitičari smatraju kako su još uvijek kamatne stope te koje uvelike određuju međuvalutarna kretanja. Još uvijek se veliki broj investitora zadužuje u valutama s nižom kamatom, kao što je japanski jen i švicatski franak, te kapital investiraju u valute s višom kamatom, kao što je dolar ili britanska funta. Upravo su ovi investitori najzaslužniji što u posljednje vrijeme nema veće volatilnosti u međuvalutarnim odnosima. Okruženje s niskom volatilnosti privlače i ohrabruje manje investitore da ulažu u nešto riskantnije investicije, nego što bi to bio slučaj da postoji veća volatilnost, odnosno nestabilnost tržišta.