Poznato je da je težina zdravstveno opasan činitelj i kao takav uzrok mnogih bolesti. Zato osiguratelji kod težih osoba postavljaju određene kriterije
„Radim na kasi u jednom trgovačkom centru. Teška sam i poznanici me od milja zovu „debeljuca“. Kod nedavne akcije životnog osiguranja radnika željela sam se i ja uključiti i sklopiti ugovor o životnom osiguranju u korist svoje kćerkice. Zastupnik osiguratelja X dao mi je da popunim formular koji se zove „Ponuda za osiguranje života“. U Ponudi je i jedno pitanje na koje sam morala odgovoriti, a koje glasi :“Kolika je vaša visina? Težina?“. Kako sam visoka 173 cm, a teška 104 kilograma, zastupnik mi je rekao da nije siguran da će njegovi prihvatiti ponudu za osiguranje moga života. Interesira me o čemu je riječ...“, D.A.
Poznato je da osiguratelji kod ugovora o osiguranju procjenjuju kolika je vjerojatnost da će nastupiti osigurani rizik (u ovom slučaju smrt i/ili doživljenje ugovorenog roka, koji se u pravilu poklapa s istekom ugovora o osiguranju). Drugim riječima, procjenjuju koliko je osigurana osoba opasan i rizičan „predmet osiguranja“.
U okviru te procjene zdravlje osobe koja se želi životno osigurati najvažniji je činitelj, pa pitanja koja su u formularu postavljena, a na koje osiguranik mora potpuno i iskreno odgovoriti, daju osiguratelju osnove za ocjenu da li će uopće ili da li će i po kojim uvjetima sklopiti ugovor o osiguranju života osiguranika.
Među faktorima koji utječu na tu odluku jeste i težina osigurane osobe. Naime, poznato je da je težina zdravstveno opasan činitelj i kao takav uzrok mnogih bolesti. Zato osiguratelji kod težih osoba postavljaju određene kriterije: osiguravaju samo normalno teške osobe. A normalno teškim osobama smatraju osobe koje imaju idealnu tjelesnu težinu. Tu idealnu težinu određuju formulom: visina osiguranika u centimetrima umanjena za 100. U slučaju naše čitateljice D.A. to bi bilo: 173 – 100 = 73. Dakle, njezina idealna težina bi bila 73 kg. Kako to u životu i nije tako, osiguratelji dozvoljavaju odstupanja, pa osiguratelj X, kojega spominje čitateljica, kao normalnu težinu smatra težinu koja ne odstupa od idealne težine za više od 15 kg. E, sad, naša D.A. po ovome imala bi normalnu težinu 73 + 15 = 88 kg i bilo bi moguće po normalnoj tarifi sklopiti ugovor o osiguranju života. Kako ona prelazi taj prag – ne smatra se da ima normalnu težinu. No, to ne znači da ona ne može biti osiguranik. Može, uz primjenu povećane tarife, a stopa povećanja određena je u uvjetima osiguranja i ovisna o tome koliko stvarna težina odstupa od idealne. U konkretnom slučaju odstupanje je 31 kg, pa se može očekivati da će osiguratelj prihvatiti osiguranje uz povećanu tarifu (D.A. bi plaćala premiju koja bi bila jednaka onoj koju plaća tri godine starija osoba).
