Osiguranje života u Hrvatskoj konačno je dobilo pravo građanstva: u 2004. g. zaračunata premija svih osiguratelja koji se bave osiguranjem života (a bilo ih je 17) iznosi 1.569.420.423 kune, i u odnosu na 2003. g. rasla je po stopi od 16,3%, te u ukupnom osigurateljnom portfelju sudjeluje s 23,7% (prema 22,3% u 2003. g.). Time se ovo osiguranje čvrsto uputilo putem koji vodi ka razvijenim zemljama Europske unije i učešću portfelja životnih osiguranja od preko 50% ukupne premije osiguranja. Naravno, razlozi porasta životnih osiguranja su poznati: od potrebe vlastitog zbrinjavanja sebe i obitelji kroz, uglavnom štednu vrstu životnih osiguranja, preko poreznih olakšica, koje iako okljaštrene još uvijek ostaju razlogom sklapanja životnih osiguranja, do povećanja standarda i financijske moći određenih grupa stanovništva. Pad bankarskih kamata na oročene novčane depozite također nije za zanemariti. Jer, osiguranje života je nešto više od štednje. Štednja pak kroz životno osiguranje očituje se u obećanom učešću u dobiti osiguratelja, koji posluje s uplaćenim premijama životnih osiguranja (tzv. matematička pričuva). Doista, prvobitni motiv odluke pojedinca da li će se životno osigurati i kod kojega osiguratelja bio je obojen, ne baš tako rijetkim, osjećajem naših građana, da sve što dolazi iz inozemstva - ima vrijednosti i prođu. Otuda i prvi ugovori o osiguranju života devedesetih godina kod inozemnih osiguratelja, makar su radili "na crno" i makar su imali konotaciju nedozvoljenog šverca. Za svu sreću i domaći osiguratelji su uskoro počeli raditi životno osiguranje, pa danas ravnopravno sudjeluju u tom poslu s onima u stranom vlasništvu. Pored gore navedenih razloga, danas je glavni motiv osiguranja života očekivana dobit (sigurnost uloga premije gotovo više nitko ne dovodi u pitanje). Jer, iz osiguranja života, pošto se radi i o štednji, koristi ne bi trebao imati samo osiguratelj već i korisnik osiguranja. Osiguratelji mu to i omogućuju kroz pripis dobiti na osiguranu svotu i njenom isplatom zajedno s isplatom osiguranog iznosa. Prema čl. 44 st. 2. Zakona o osiguranju dobit osiguravajućih društava koristi se za izdvajanje za udio osiguranika u dobiti, o čemu odluku donosi nadležno tijelo osiguratelja. Obračun dobiti vrši se na kraju svake poslovne godine, a upravo su proteklih tjedana održavane skupštine osiguratelja i donošene odluke o isplati dobiti osiguranicima životnih osiguranja. Slično je i u inozemstvu: prema francuskom Zakonu o osiguranju osiguratelji su obvezni isplatiti osiguranicima minimalno 90% od tehničke dobiti, odnosno 85% od financijske dobiti, a većina osiguratelja ide i preko tih stopa. U Švicarskoj, tijela nadzora rigorozno kontroliraju isplaćuju li osiguratelji dobit svojim osiguranicima. Prema tome, kod odluke da li se životno osigurati i kod kojeg osiguratelja, valja pogledati praksu isplate dobiti iz osiguranja života i usporediti je s onim što su osiguratelji obećavali u tzv. predponudama ili informativnim materijalima prije sklapanja ugovora o osiguranju života (prema tome obećana dobit ne obvezuje osiguratelja). Objavljeni podaci o poslovanju osiguratelja omogućuju usporedbu kvalitete osiguratelja životnih osiguranja, a individualne obavijesti o tome koliko vam je porasla osigurana svota, jamstvo su da vam je učešće u dobiti osiguratelja doista i realizirano.