Još uvijek u praksi ima puno rezervi prema atipičnim oblicima rada i to zbog privremenosti, povremenosti, nestabilnosti, nesigurnosti i nejednakosti u priznavanju prava i obveza radnicima
Države u Europi u posljednjih desetak godina posebno reguliraju atipične oblike rada i time povećavaju fleksibilnost tržišta rada, povećanja zapošljivosti i stvaranje novih radnih mjesta uz zahtjev da se povećavaju uvjeti rada radnika koji rade u takvim uvjetima. To prati i radno zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj.
Radi se o ovim atipičnim oblicima rada (ugovora o radu): zapošljavanje radnika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme; ugovor o radu s nepunim radnim vremenom; ugovor o radu posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje; sezonski rad; rad na daljinu; rad kod kuće i drugi. Kaže se da je tipičan rad u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i to s punim radnim vremenom.
Još uvijek u praksi ima puno rezervi prema atipičnim oblicima rada i to zbog privremenosti, povremenosti, nestabilnosti, nesigurnosti i nejednakosti u priznavanju prava i obveza radnicima u tim atipičnim oblicima rada u odnosu na radnike u radnom odnosu na neodređeno vrijeme.
Zakonom o radu „N.N“ 93/14 i 127/17 utvrđuju se navedeni atipični oblici rada u interesu poslodavaca i smanjenja troškova poslovanja, ali i radnika kojima odgovara da su u radnom odnosu ali da rade manje od punog radnog vremena a pogotovo da rade na daljinu i kod kuće radnika.
„Burza“ je, u prethodnim brojevima, često pisala o radu odnosno radnom odnosu na određeno vrijeme. Za taj rad je bitno da može trajati i do tri godine i time se stječe iskustvo, stabilnost i sigurnost a često poslodavac zaključi da mu je „baš taj radnik“ potreban i dalje i zapošljava ga na neodređeno vrijeme. Za ugovor o radu na određeno vrijeme karakteristika je: zasnivanje, trajanje rada, prelazak u rad na neodređeno vrijeme, uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, otpremnina i prestanak ugovora o radu.
Rad u nepunom radnom vremenu ima osnov u vrsti i obujmu posla ali uvijek kraće od 40 sati tjedno (npr. poljoprivreda, turizam, trgovina i dr.), a radniku to često odgovara iz privatnih razloga (kuća, obitelj, njega, školovanje i dr.). Nepuno radno vrijeme je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena pa radnik može do punog radnog vremena raditi kod više poslodavaca. Nadalje, radnik koji radi kod jednog poslodavca 40 sati tjedno može uz njegovu suglasnost raditi do osam sati tjedno kod drugog poslodavca, odnosno do 180 sati godišnje. Za ostvarivanje prava iz radnog odnosa rad u nepunom radnom vremenu smatra se radom u punom radnom vremenu. Materijalna prava i plaća isplaćuju se srazmjerno vremenu rada.
Zapošljavanje putem agencije za privremeno zapošljavanje je koristan oblik rada. Primarni poslodavac je agencija jer agencija sklapa ugovor o radu s radnikom a onda ga ustupa drugom „poslodavcu“ koji je korisnik toga ugovora jer radnik kod njega stvarno obavlja posao. Na taj način stvara se fleksibilnost tržišta rada i fleksibilizacija radnih odnosa. Poslodavci dolaze do potrebnih radnika. Agencija za zapošljavanje sklapa s „poslodavcem“ korisnikom ugovor o ustupanju radnika, tek kada s određenim radnikom sklopi ugovor o radu na neodređeno ili na određeno vrijeme. Tim ugovorom utvrđuje se: stranke; očekivano trajanje ugovora; sjedište korisnika; mjesto rada; poslovi koje će ustupljeni radnik obavljati; datum početka rada i završetka rada; plaća i naknade; radno vrijeme; odmori; dopusti i drugi podaci u skladu sa Zakonom o radu.
