Radnik je dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u vezi s radom
Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu osim ako zakonom nije drukčije određeno (Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima „N.N“ 167/03 do 127/14).
Zakon o radu „N.N“93/14 u posebnom dijelu pod naslovom „Izumi i tehnička unapređenja radnika“ uređuje: izum ostvaren na radu ili u vezi s radom (članak 98); izum koji je u vezi s djelatnošću poslodavca (članak 99); tehničko unapređenje (članak 100).
Autor, stječe autorsko pravo samim činom stvaranja autorskog djela. Djelo mora biti fiksirano na podlozi: pjesma, crtež, projekt. Autor uživa moralna, imovinska i druga prava. U pravilu, autorsko djelo je neprenosivo, ali je nasljedivo.
Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu je ono djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori radnik – autor izvršavajući svoje obveze ili po uputama poslodavca. Tako stvoreno autorsko djelo pripada autoru koji ga koristi kao svoje pravo, ali mu Zakon o radu stvara određena ograničenja.
Pravo poslodavca da iskorištava autorsko djelo može se utvrditi zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. U svemu se trebaju poštivati volje poslodavca i radnika. Volje moraju biti suglasne.
Posebno pravilo odnosi se na računalne programe nastale u radnom odnosu. Poslodavac stječe pravo iskorištavanja svih imovinskih prava na tako stvorenom programu. Takvo pravilo je iznimka i u hrvatskom zakonodavstvu je usklađeno sa pravnom stečevinom EU. Postoji samo razlika da li je radnik – autor stvorio radeći u radnom odnosu ili u slobodno vrijeme.
Ova pravila odnose se i na državne službenike i namještenike kao i na svakog radnika u radnom odnosu.
Radnik je dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u vezi s radom.
Izum stvoren na radu ili u vezi s radom, uživa zaštitu jer je podatke o njemu radnik dužan čuvati kao poslovnu tajnu i ne smije ih priopćiti trećoj osobi bez odobrenja poslodavca.
Uputno je da se autonomno urede odnosi između poslodavca i radnika – autora za izum stvoren na radu ili u vezi s radom. To se uređuje kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom, a odnosi se na pravo radnika – autora na nagradu za izum. Kada izum stvori iznajmljeni radnik, u skladu s člankom 44. Zakona o radu onda izum pripada korisniku, a naknada radniku se utvrđuje posebnim ugovorom.
No, ovome se posvećuje premalo pažnje i najčešće se o spornim odnosima vode sporovi. To je i u skladu sa Zakonom o radu, koji u članku 98.st.5. propisuje: „Ako nagrada nije utvrđena na način (kako određuje Zakon) sud će odrediti primjerenu nagradu.“
Zakon o radu (članak 99.) regulira „Izum koji je u vezi s djelatnošću poslodavca“. Pri tome treba posebno istaći da je pravo poslodavca da samostalno određuje koju će djelatnost obavljati na tržištu (u pravnom prometu). To poslodavac kao osnivač utvrđuje aktima o osnivanju, zatim to upisuje u sudski registar i zatim realizira. Zbog toga su važne obveze radnika – autora prema poslodavcu kada su u pitanju izumi koji su u vezi s djelatnošću poslodavca. „O svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u vezi s radom, ako je izum u vezi s djelatnošću poslodavca, radnik je dužan obavijestiti poslodavca te mu pisano ponuditi ustupanje prava u vezi s tim izumom“ (članak 97.st.1. Zakona o radu).
Kada radnik pisanim putem obavijesti poslodavca o izumu onda je poslodavac dužan na tu ponudu odgovoriti u roku od mjesec dana. Radnik ne smije ovu ponudu uputiti niti jednoj trećoj osobi prije nego što to učini prema poslodavcu.
Konačno, uređeno je i pitanje tehničkog unapređenja kojeg predloži radnik. Ako poslodavac prihvati radnikovo tehničko unapređenje dužan je radniku isplatiti nagradu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.
