Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima izričito je zabranjeno ustupanje potraživanja poslovnog subjekta kojemu je poslovni račun blokiran
Ustupanje potraživanja uobičajen je pravni posao koji je definiran ugovorom o cesiji. Ustupatelj potraživanja (vjerovnik, cedent) prenosi svoje potraživanje od dužnika (cesusa) na novog vjerovnika (primatelja tražbine - cesionara). Ugovorom o cesiji mijenja se samo jedan od subjekata tražbine, točnije, iz pravnog odnosa izlazi stari vjerovnik koji ustupa svoje dotadašnje potraživanje novom vjerovniku, a svi ostali dotadašnji elementi potraživanja ostaju isti. Prilikom sklapanja ugovora o cesiji, dužnik (cesus) nije u svojstvu stranke tog ugovora, odnosno dužnik ne mora potpisati taj ugovor da bi bio važeći. Sudjelovanje cesusa glede relevantnosti takvog ugovora nije potrebno, iz čega proizlazi da ustupanje potraživanja od strane cedenta (vjerovnika) cesionaru (novom vjerovniku) nije uvjetovano pristankom dužnika (cesusa). Vrlo često u praksi se kao potpisnik ugovora o cesiji ipak javlja i dužnik. Svojim potpisom dužnik potvrđuje da ga je dotadašnji vjerovnik obavijestio o svom ustupanju potraživanja novom vjerovniku, što je u smislu informiranosti dužnika dosta praktično rješenje, jer postoji i pismeni dokaz da je dužnik obaviješten o ustupanju potraživanja (cesiji).
Zakonom o obveznim odnosima (čl. 85, st. 1) definirana je obveza ustupatelja potraživanja te je on dužan novom vjerovniku dostaviti sve dokumente koji neosporno dokazuju postojanje i opravdanost potraživanja od dužnika. Iz tog proizlazi odgovornost cedenta koji, u trenutku potpisivanja ugovora o cesiji, novom vjerovniku mora jamčiti postojanje potraživanja od strane dužnika. Prema zakonu, ustupatelj potraživanja ne odgovara primatelju potraživanja za naplativost potraživanja kojeg ustupa i bitno je tu odgovornost zasebno definirati ugovorom o cesiji, do iznosa ukupne vrijednosti ustupljenog potraživanja ili manje (što je u praksi češći slučaj), jer i primatelj potraživanja preuzima na sebe određeni rizik nenaplate prihvaćenog potraživanja.
Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima izričito je zabranjeno ustupanje potraživanja (i svih ostalih oblika obračunskog plaćanja) poslovnog subjekta kojemu je poslovni račun blokiran. Dakle, u slučaju kada dužnik ima blokiran poslovni račun, cedent ne smije potraživanje od takvog dužnika nikom ustupiti i na taj način zatvoriti svoje potraživanje. Od dužnika koji ima blokiran račun vjerovnici se namiruju prema redoslijedu svojih potraživanja evidentiranih kod FINA-e. Kako bi onemogućio ustupanje (cediranje) takvog potraživanja, zakonodavac je Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odredbom čl. 30, predvidio i prekršajnu odgovornost za ustupatelja potraživanja koji izvrši ustupanje potraživanja od dužnika čiji je račun u blokadi. Propisana novčana kazna za takav poslovni subjekt iznosi od 50.000 do 500.000 kuna, a za odgovornu osobu u tom subjektu od 10.000 do 50.000 kuna.
Također, osim što su predviđene navedene novčane kazne, za ustupatelja potraživanja pod određenim uvjetima takvo ustupanje potraživanja može biti okarakterizirano i kao kazneno djelo, kažnjivo odredbama Kaznenog zakona, koje čak predviđaju i zatvorsku kaznu, stoga treba biti vrlo oprezan i provjeriti stanje svog dužnika prije nego li se odlučite ustupiti vaše potraživanje drugom vjerovniku.
