Diskriminacija može biti neizravna

Kada je u pitanju neizravna diskriminacija bitno je da postoji neravnomjerni učinak, ne­povoljan položaj (učinak) na osobu koja tvrdi da je diskri­minirana. Na upit to treba dje­lovati nepovoljno. U sudskim sporovima, neizravna diskri­minacija prema radniku od­nos­no radnici može biti u pro­pisivanju dužine staža, raspo­reda radnog vremena, službe­nih putovanja, prekovremeni rad i slično, ali se objektivno ne mogu opravdati. To može biti i način određivanja plaće za radnike i radnice.

Sud mora pružiti zaštitu onome tko tvrdi da je diskri­miniran. Teret dokazivanja je na poslodavcu. Diskriminirani mora dokazati nepovoljan uči­nak mjere, mora biti oštećen tom mjerom. Poslodavac mora dokazati da nije bilo diskriminacije. Teško se dokazuje da je nejednakost u postupanju mo­tivirana nekom od nedopuš­te­nih osnova diskriminacije, pa se po Zakonu čak smatra do­ka­zanim uz uvjet vjerojatnosti. Tuženi poslodavac mora doka­zati da za neravnomjerni uči­nak postoji objektivno opravdanje. Mjera mora ostvariti za­koniti (legalni) cilj, mjera mora biti primjerena za ostvarivanje toga zakonitog cilja i mjera mo­ra biti nužna za ostvarenje zakonitog cilja. To jeste pos­tavljeno neprecizno, široko, ne­određeno, ali sudovi u postupku to moraju precizirati.

Poslodavac mora dokazati da se mjerom koju je uveo postiže zakoniti cilj koji nije zabranjen i da taj cilj ne sadrži diskriminatorski kriterij razlikovanja. Mjera mora biti ko­risna i birana tako da je korisnija od drugih mjera. Ipak je velika odgovornost i teret na sudu kako će to utvrditi. Među­tim, diskriminacija je toliko oz­biljan problem da se njome mora baviti svaki pojedinac, ud­ruga (posebno sindikat), ali i mediji.